Što da se radi?

smeta, jer su nad onim dijelom njive, gdje rade, razastrli veliki platneni natkriv, koji se može pomicafi. Tako imadu sjenu. Kako da ne rade brzo, kako da ne pjevaju! 1 ja bih pjevala, da sam na njihovu mjestu, Pjesme su nepoznate, nove, — a eto, sjetili se i naše pjesme, koju ja poznajem, -

Nas dva ćemo živjeti kao gospoda, Ti su nam ljudi prijatelji, Štogod tvoje srce zaželi,

Sve ću kroz njih dobiti...

Eto posao je svršen, svi idu prema zgradi, Hajdemo i mi u sobu, da vidimo, kako će oni objedovati, govori starija sestra, Uđu u veliku dvoranu, Polovicu dvorane zapremaju stolovi, koji su već prostrti, Koliko će tu ljudi objedovati? Tisuću ili možda i više, Tu ne jedu svi, tko želi, jede u svojoj sobi, One starice i djeca, koja nijesu radila u polju, zgotoviše ručak, Kuhati i spremati sobe, — je suviše lahak posao za druže, — reče starija sestra, — to rade oni, koji još ne mogu ili više ne mogu da rade što drugo. Serviranje je prekrasno, Svuda aluminij i kristal, a nasred stolova stoje velike kite cvijeća, Jestvine su već na stolu. Svi sjedaju za stol, a tko će dvoriti? —Ž— Kada? — Dok se jede. — Čemu da se dvori? — Sve je na stolu, Ono, što mora da bude vruće, metnuto je u one udubine, 8dje se nalaze škrinjice s kipućom vodom, pa se ne može ohladiti. Ti dobro živiš, ti voliš dobro ručati, a imadeš li često takav ručak? —d Nekoliko puta na godinu, — Oni uvijek tako jedu, Tko želi, može i bolje, no o tom se vodi

445