Što da se radi?

dvije nedjelje, no s kojom sam se već vrlo sprijateljila, Sad ja pomažem njoj uz pogodbu, da će ona poslije meni pomoći urediti isto takovu radionicu. Ta je gospođa Vjera Pavlovna Kirsanova, mlada, dobra, vesela, posve po mojem ukusu, naliči više tebi, Polina, negoli tvojoj mirnoj Katji, ona je živa i poduzetna, Slučajno sam doznala za njen atelier, — čula sam samo o jednom, — pa sam s mjesta otišla k njoj bez ikakovih preporuka i isprika, te joj jednostavno rekla, da me zanima njena radiona. S mjesta smo se vrlo dobro razumjele, i tim više zbližili, jer sam ja u Kirsanovu, njenom mužu, prepoznala onoga istog liječnika, koji mi je pred pet godina toliko pomogao.

'Razgovarajući sa mnom pola sata, Vjera se Pavlovna uvjerila, da me ftakove stvari zaista zanimaju pa me odvede u svoj atelier; hoću da ti saopćim sve uliske moga posjeta tamo. Bila sam toliko poražena i dirnuta, da sam odmah unijela svoje dojmove u dnevnik, koji sam već odavna zabacila, no koji je i opet došao u porabu zbog osobitog slučaja, koji ću ti možda doskora ispričati,

Kad smo se dovezli do ulaza, Vjera me Pavlovna povela prilično uskim stubama u” treći kat, Pozvonili smo i ja se najednom nađoh u velikoj sobi s glasovirom i s prilično lijepim pokućtvom; — izgledalo je, da je.tu stam obitelji, koja troši godišnje 4 ili 5 tisuća rubalja, »To je gostijska soba — reče Vjera Pavlovna, i u toj se sobi uveče sastaju švelje, — pokazat ću vam sobe, u kojima one stanuju, budući da sad tamo nikoga nema, pa ne ćemo nikomu smetati«,

455