Što da se radi?

Kriza je nastala. Katarina Vasiljevna dugo nije mogla usnuti, već je plakala i prekoravala sebe, što vređa Solovcova takovim mislima. »Ne, on nije hladan čovjek, on ne prezire žena, On

mene ljubi, a ne moje bogšatstvo«. Kad bi te misli bile odgovor na tuđe riječi, onda bi bile sidurne, no ona je odgovarala samoj sebi. Ne ćeš se dugo odupirati istmi, koju si sam otkrio. Drugi je dan Katarina Vasiljevna sama ispitivala Solovcova, kako je to dan prije činio Kirsanov. Uvjeravala je sebe, da se želi uvjeriti o tom, kako su njene sumnje neopravdane, no nepovjerenje je već postojalo. 1 opet dago nije mogla usnufli, no sad se već ljutila na njega: »zašto nije rastjerao njenih sumnja? Zašto je dovorio tako, da je te sumnje potkrijepio?« Ljufila se i na sebe, no tu se već jasno vidio motiv: »kako sam mogla biti tako slijepa —?«

Posve je razumljivo, da ju je nakon nekoliko dana zaokupio strah uslijed misli: »skoro ću izgubiti mogućnost, da ispravim svoju pogrješku, ako sam se zaista prevarila u njemu«.

Kad je Kirsanov opet došao, vidjeo je, da sad može dovorili s njome.

— _Vi ste željeli. čuti moje mnijenje O vašem vjereniku, no ono nije tako važno kao vaše. Što mislite vi o njemu?

Sad je ona šutila. |

— Ne smijem ispitivati, reče on, — tiče stade govoriti o drugim stvarima i za čas je _ ostavi, :

Za pola je sata ona sama prišla k njemu: »ta savjetujte me; vidite da kolebam«.

___Zašto trebate moga savjeta, kad i sami znadete, što treba raditi, kad se misli kolebaju,

486