Topola

97

protumači ; djelo da nasluća teško, koje će počinit ta desnica jednom. A jošte me više ta uvjeri brazga preko vedja ; kano još dijete malo pusti ga Elektra neoprezna, naglo, po svom običaju, iz naručja pasti, a dijete pade na tronogu. On je; hoćeš, da spomenem još očevo lice i radostni kucaj u srdašcu mome, kao svjedok da je to istina prava? Toant. A1 kad bi tvoj govor i mahnuo sumnjom, i svladao moju u prsima srčbu, za to bi med hama imalo odlučit svakako oružje; tu ne ima mira. Ta i sama veliš, da dodjoše amo za to, da mi sliku božice ukradu. Zar misliš, da mogu to gledati mirno ? Grk prianja često pohlepnijem okom za daleko blago barbarskoga sv’jeta, zlatno runo, konje i djevojke l’jepe ; akoprem im sila i himbenost nije pomogla vav’jeke', da se sretno vrate sa otetim blagom u zavičaj natrag. Orest. Nek nas slika, kralju, božice ne. muti! Sad poznamo bludnju, kojom nam Apolo, kad nam dade nalog, da idemo amo obavinu, kano svilenicom, glavu. Ja u njega bijah zamolio savjet, i da me od družbe oslobodi srdâ. „Dovedeš li“, reče, „sa Tavridskih žala sestru, koja tamo u svetištu živi, ali koja s voljom ne boravi ondje,

Goethe : Ifigenija na Tavridi,