Topola

XIV

stitku na slavu sv. Vlaha kao zaštitnika slobode dubrovačke. Po podne izvodi vojska, razdieljena u dvie čete, bojnu igru, koja se dakako završuje pobjedom »naših«, što vojskovodja javlja knezu veleći: »naši su dobili, sve je mirno i bez pogibli«. Po gradu obilaze tri krabulje: jedna prikazuje Turicu (boga rata), druga Vilu (božicu lova), treća Čoroja (boga vina) ili Bembelja (Silena); na ta tri stara poganska božanstva ide, veli Appendini, stari pripjev u pučkih pjesmih: »Hoja, Lero, Dolerije«, Obilazeći one krabulje uz diple i bubanj igraju pučke igre po gradu, pak i pred polačom kneževskom. Takove krabulje igraju i pjevaju pučke pjesme takodjer kod drugih pučkih svetkovina, na primjer prvoga svibnja, kadno je onaj, koji prikazuje Bembelja, zakićen sav zelenilom i cviećem; cviećem i vienci okićena je mladež i u oči sv. Vida, preskakujući vatm, igrajući oko nje i pjevajući. S onimi opisi svetkovine sv. Vlaha, iz petnaestoga, šestnaestoga i osamnaestoga vieka, slaže se mnogo toga u Gundulićevoj »Dubravci«. Jamačno smjeraju na onu svetkovinu rieči Radmilove pri početku drame; Ovo dan je, ki dohodi jednom nami na godište, u ki sladkoj mi slobodi činimo ovdi svetilište, sladkoj slobodi, u koj niče i uzrasti Dubrava ova plemenita . Što se je na svetkovini sv. Vlaha sila svieta iz sve države dubrovačke, sa suhe zemlje i s otoka, u gradu skupljala, tomu odgovaraju rieči Ljubdragove u činjenju 111., skazanju 3: »Ah ka čeljad, množtvo koje sabralo se sa svieh strana, i star i mlad svak došo je na slavljenje blaga dana; sve su vile, svi pastiri s vrstom svakom