Topola

XIX

vlastice, dok ih nije posve nestalo. Iz javnih služba i časti tjerali su Dalmatince, namještali tudjince, pače jednoč naredili, da čovjek, koji ima za ženu »Slavjanku, Dalmatinku (slavam, dalmatinam uxorem), ne može biti na državnoj plaći. Zavadjali su starosjedioce plemiće s pučani, držeći, da su takove zavade probitačne mletačkoj vlasti, što je namjestnik mletački Pasqualigo god. 1602. sasvim očito kazao u svom pismu vladi mletačkoj: »potrebno je, da tvoji službenici oprezno i lukavo podjaruju u Đalmaciji neslogu i mržnju izmedju plemića i pučana, koju je ako smijem reći sam Bog dao«. Mletačka je vlast zatirala trgovinu i obrtnost Dalmatinaca, Pod težke globe i kazne zabranjivala je Dalmatincem, da od ikud drugud osim iz Mletaka dovoze potrebne stvari, a da izvoze svoju robu ikamo drugamo osim u Mletke, dapače nije bilo dozvoljeno iz jeđnoga grada Dalmacije u drugi prevoziti hranu. Na Korčuli tjerala se u velike brodogradnja, ali god. 1669. nametnu mletačka vlast brodogradiocem tolike tegobe, da su se morali ostaviti posla i zakloniti se drugamo, ponajviše u Dubrovnik. U Sibeniku bila je postojala od starine velika mastionica, ali god. 1446. zatvori ju mletačka vlast. Na Hvaru cvalo je Strojarstvo,; ali mletačka vlast ga na jednoč zabranila. Ovakovo mletačko vladanje moralo je omrznuti Dalmatincem. Nije čudo, što je Foscolo god. 1650., kako smo već kazali, pisao vladi u Mletke, da Dalmatinci proklinju svoju podloženost mletačkoj vlasti; nije čudo, da je god. 1625, tri godine prije no što se je »Dubravka" u Dubrovniku glumila i u njoj