Topola

XXIX

nazađak. Na pose tuži se ; Ljubdrag na pohlepu njekih za zlatom, koji su se dali od bogatoga Gr'daha podmitlti, te su Ijepoticu Dubravku dosudili za vjerenicu ružnome Grdanu umjesto čestitomu krasniku Miljenku. Tako je, Ljubdrag, pohlepa za zlatom oskvrnula svetkovinu slobode; gdje pohlepa za zlatom žavlada, tuj, veli on, propadaju najvredniji običaji, gdje se robuje zlatu i sila nad zakoni gospoduje, tuj propada sloboda. Osim Ljubdraga kore još druga njeka lica u drami Jeljenka, Stojna, Ljubmir, Tratorko razkošne novotarije, skupocjeno nosivo i nenaravno kićenje, razkalašenost i nekućevnost. Sgodno kaže Jeljenka, da je- jedini pravi nakit ženskinja naravna Ijepota, kako je i - sunce s nebesi izvrstne Ijeposti, zašto se ne resi neg svojom svjetlosti.« Nenaravno kićenje izlaže pjesnik podsmjehu nesgodami pustolova satira Dhjaka, koji se preodjeo u žensko ruho i poput kitljivih namiguša nenaravno se naličio, pak s toga zapao u velike jade; njemu se podsmieva šaljivi satir Gorštak veleći: »Nesviesti velike, s uresne htjet sile satirske prilike preobražat u vile! Zaman se čini sve, i liepi i maže : grdoća s naprave grdja se ukaže.« Mane i nekrieposti pokazuje pjesnik uosobljene u njekih licih svoje drame, poimence u Divjaku, Vuku, Zagorku i Pelinci. Divjak stranputiči za nasladami Ijubavi; ali pustolov zlo prolazi, te ga od propasti sačuva samo njegova vjerna žena Jeljenka, kojoj on, zahvalan i pokajan, obriče u napredak stalnu vjeru. Vuku je najveće dobro na svietu uživanjc u jelu i pilu; to uživanje neće on sticati