Topola

236

Treči odsjek.

kojih valja najprije špomenuti starca Nestora, kojega mudri svjet bijaše Grrkom pred Trojom tako isto nuždan, kao junačtvo i neustrašiva srčanost Achilleja i Ajanta. On bijaše najmladji od dvanaest Nelejevih sinova. Taj opet bijaše sin Poseidona i Tyre (sr. 222 str.) ; blizanac-brat Pelijin, od koga prognan nadje novu postojbinu u Messeniji. Ondje osnovano mu gospodstvo i sjaj njegove kuće silno pohara neprijateljstvo Herakla, koji übije sve Nelejeve sinove osim Nestora. Nakon te nagle propasti uzvine se rod Nelida po Nestoru do novoga sjaja. On vojevaše kao mladić sa susjednimi Epejci i Arkadci, i uzpostavi gospodstvo svoga otca u svem njegovom obsegu. I njega pjesnici učiniše učestnikom kalydonskoga lova i argonautske plovbe. Akoprem već tako star, da je vladao trećim koljenom govorećih ljudi, ne mogaše se ipak uzdržati, da ne podje u trojski rat. Lokridski Ajant, za razliku od orijaškoga imenjaka svoga nazvan mali, bijaše sin lokridskoga vladara Oileja ; kojega rod inače nije proslavljen pričom, ali se on spominje učestnikom argonautske plovbe. Ajant se odlikovaše medju junaci pod Trojom svojim okretnim bacanjem sulice i velikom brzinom, kojom bijaše lošiji jedino od Achilleja. Vojaci njegovi, opuntski Lokrani, sačinjavahu lako oružane čete. Diomede potjecaše iz često već spomenuta plemena aeolskih Amythaonida. Otac mu bijaše silordti Tydej, koji zaglavi u vojni sedmorice na Thebu. Diomede, prilično silovit i neukrotan poput svoga otca, učestvovaše naravski u ratu Epigona i zamieni onda djeda si Adrasta na argivskoj vladavini u Sikyonu. Svog'a djeda pak sa otčeve strane, staroga aetolskoga kralja Oeneja, koga sbaciše s priestolja sinovi njegova brata Agrija, uzpostavi opet na vladu. U Ilijadi je on osobit ljubimac Pallade Athene, i Homer g - a prikazuje odličnim borcem u grčkih bojevih pod Trojom. U pohomerskoj poesiji osobito je znamenit kao otimač trojskoga Palladija.