Topola

I. Olympski bogovi. Artemida.

35

nestajaše, dok ju opet u doba mah preotimljućega vjerskoga miešanja mnogostrano ne pomiešaše sa Selenom iliPhoibom (Lunom). O njezinoj Ijubavi prema liepomu kraljeviću Endymionu vidi dalje poglavje o Seleni. Od hellenske Artemide jest prvobitno različna tako zvana Artemis Orthia, mračna i okrutna božica, kojoj su se u Lakoniji prinašale Ijudske žrtve, dok nije Lykurg ukinuo taj običaj i mjesto njega na godišnjoj slavi božice davao stanovit broj dječaka pred njezinim kipom do krvi šibati. To je ona ista Artemida, kojoj je valjalo u Aulidi žrtvovati Agamemnonovu kćer Iphigeniju prije odlazka Grka u Troju. A jer su i Skythi u Tauridi takodjer štovali božicu s krvnimi Ijudskimi žrtvami, pomiešaše tu božicu s Artemidom Orthijom, i tako nastade priča ; da je božica preniela Iphigeniju u Tauridu, i da je kasnije Iphigenija s bratom si Orestom tamošnji kip božice doniela u Grčku. Sasvim posebno i prednjoazijskimi utjecaji nastalo je u Ephesu običajno štovanje Artemide (poznato je ono „Velika je Diana Epheska“ u Djelih apostolskih) u podobi idola s mnogo dojaka, kojimi se božica osobito jasno označuje kao hraniteIjica i njegovateljica djece. Rimska Diana, koja je već rano identifikovana s grčkom Artemidom, takodjer je prvobitno božica mjeseca i kao takova imadjaše ona vrlo staro svetište na brdu Algidu kod Tuskula. Kao i hellenska Artemida jest ona dalje zaštitnica-božica ženskoga roda i osobito ju žene često zazivahu u pomoć kod poroda, što vidimo i kod Artemide, akoprem su se grčke žene u tom pogledu većoj zaštiti i pomoći nadale od Here. No ona postade i politićki znamenita u Rimu, odkada ju je Servij Tullij bio učinio predstojnicom i zaštitnicom latinskoga saveza. Kao takova imadjaše ona sveti gaj i hram na Aventinu, gdje joj 13. kolovoza, na dan osnutka hrama, prinašahu svečanu žrtvu, koja sastojaše od jedne krave. Taj dan bijaše svetac za robove.