Topola

54

Drugi odsjek.

koje kakova nakita. Pomiriv se onda sa svojom majkom, vrati se praćen Dionysom natrag na Olymp. Po drugoj jednako razširenoj priči (u Homeru) nije mati bila tako okrutna prema njemu, nego kada je on za svadje medju Zeusom i Herom htjeo materi priteći u pomoć, pograbi ga gnievni лdadar neba za nogu i baci ga s Olympa. Cio božji dan padaše nesretnik, dok pod sunčani zapad jedva još dišući spade na otok Lemnos. Tuj ga njegovahu Sintijci, prebivajući na tom otoku, dok nije opet ozdravio. Kasniji pjesnici pjevahu, da je istom od toga pada ohromio. Sve te priče jesu tek varijacije iste temeljne mislL da je oganj u spodobi groma pao s neba na zemlju. Značeći Hephaest izprva elementarnu silu ognja, pridaju mu se i svi njegovi učinci. Zemski oganj prodire iz otvorenih vulkanskih ždrijela, dakle Hephaest mora poslovati u vatrometnih brdinah i ondje imati svoje vignjeve i kovače. Tako prica kazuje o brdu Mosychlu na Lemnosu, glavnom Hephaestovu bogoslužnom mjestu. Jednako je sa svoga odnošaja prema njemu poznato brdo Aetna na Siciliji. Opazivši medjutim, da blizu vatrometnih gora vino vanredno uspieva, nastade odtuda priča o usrdnu Hephaestovu i Dionysorm prijateljstvu. Najblagotvorniji učinak ognja očituje se u njegovoj sili, kojom tali kovine i čini ih koristne Ijudem u obliku sprava i orudja svake ruke. S toga se je pomisao o Hephaestovu biću sve vise razbistrivala tako, te su ga smatrali obretnikom svih kovnih umjetnina i predstojnikom uz vatru radećih rukotvoraca i umjetnika. Tim dolazi u uzki savez sa umjetnost Ijubećom božicom Athenom, i s toga je pojmljivo, kako su ta dva božanstva u Atheni, središtu grčke znanosti i umjetnosti, bila zajednički što\ r ana i imala zajedničke svečanosti. Zato je i kod pjesnika ponajviše razvijena misao o kovačkom umjetniku Hephaestu. Oni rado pričahu o divotnoj mjedenoj palači, što no si ju je on sagradio na Olympu, u kojoj bijaše i njegova velika kovačnica sa d\ ? adeset umjetnih mješina, kao i o neprolaznih