Topola

I. Olympski bogovi. Hestija.

57

ni u Ilijadi ni u Odisseji. Ona je dobar zaštitni dub čovjeka, koji mu zajamčuje sigurnost njegova naselenja i s toga poglavito upravlja vatrom na ognjištu kao središtu svega kućnoga života. Ognjište bijaše u starih kud i kamo znamenitije, nego što je u životu današnjih naroda. Jer ono nije bilo tek prosto kuhalište jela, nego ujedno i sveti kućni žrtvenik, po kom običavahu vrstati kipove domaćih bogova, i na kom je po staroj patrijarkalnoj navadi domaćin u svih znamenitijih sgodah kućnoga života kao svećenik prinosio žrtve. Nije bilo žrtve, od koje nebi bila svoga diela dobila Hestija, poštivana kao živo središte svega obiteljskoga života. Pošto se država osniva na obitelji, postaje zaštitna božica doma posve naravski i zaštitnica svakoj državnoj zajednici. S toga bijaše u grčkih državah Prytanej, sjedište vlade, posvećen Hestiji, i ona tuj imadjaše žrtvenik, na kom se je njoj u Cast podržavao vječni oganj. S toga žrtvenika običavahu koloniste, ostavljajući domovinu da osnuju novu naseobinu, ponieti ognja, što je krasna slikovita nagoviest neprekidne duševne sveze medju kolonijom i rodnim gradom. I kao što je ognjištna vatra Prytaneja po državljane bila, bi reć ; vidljiv vanjski znak ; da oni sačinjavaju samo jednu veliku obitelj, tako je Hestija u delphijskom hramu predočavala Grkom duševnu im svezu i jedinstvo njihova bogoslužja. Žrtvenik njezin u tom hramu bijaše u triemu pred proročištnom špiljom, i na njemu poznato središte zemlje (Omphalos) kao njezin symbol, jer su po grčkom vjerovanju Delphi bili središte Citave zemlje. I tuj se je Plestiji podržavao vječni oganj. Ćisto i neokaljano poput plamena bijaše i biće božice. S toga nije samo ona ostala djevicom, akoprem joj Apollon i Poseidon nastojahu omiliti, nego i njezino bogoslužje mogahu obavljati samo Ciste djevice. Posebnih hramova, Cini se, nije imala u Grčkoj, jer joj je i onako u svakom hramu doznaCeno mjesto.