Topola

63

I. Olympski bogovi. Eros.

B. Uzgredni bogovi.

]. Pratioci i dvorjanici. a. Eros (Amor).

Eros je medju božanstvi, što ihvidimo u pratnji Aphrodite, jedini, kako se cini, bio kao pravi bog" štovan, dočim Pothos, Himeros i Hymenaeos nisu. no alegoričke figure, koje nagovieštahu stanovite od božice ljubavi potječuće učinke. Obično se je smatrao sinom Aphrodite i Aresa, i pomišljao uamedji mladenačke dobe stojećim dječakom čarobne krasote. Stalno mu oružje jest zlatni luk, s koga. iz tajna skrovišta odapinje svoje strjelice, kojih izvjestan učinak jesu uništujuće, ali ujedno i sladke ljubavne boli. Tomu se učinku ne može oteti ni sam Zeus, čim se dakle ljubav priznaje najstrašnijom i najmoćnijom prirodnom silom. Ne imajući ljubav bez odmjene nikakove svrhe, stvorila je pjesnička mašta Erosu brata i drugaAntera, koji je naravski tako isto morao biti sin. Aphroditin. Pošto mali Eros, kako pripovieda mythos, nije rastao i uspievao, dade mu majka poThemidinu svjetu ovoga brata da se s njim igra, i. od tada uspievaše dječak i bijaše veseo, kada je brat bio uza nj, ali turoban za njegove odsutnosti. Erosa ne štovahu samo kao boga, koji razpaIjuje ljubav medju oba spola, nego se on smatraše i uglaviteljem prijateljstva i ljubavi medju mladići i mu ževi, s česa i običavahu njegov kip postavljati u gymnasijih izmedju Hermova i Heraklova kipa, a. Špartanci mu prinašahu žrtve prije boja, sjedinjujući se tako u čvrsto i vierno zajedinstvo te zamjenitu obranu u čas pogibli. U Rimljana se bog ljubavi zvaše Amor ili Cupido, ali bijaše puki patvor grčkoga Erosa, i nije se kod njih nikada јалто štovao. Duhovita bajka o Amorovoj ljubavi za P s y c h u, t. j. personifikovanu čovječju dušu, razmjerno je kasno nastala, ali ju umjetnost osobito rado obradjivaše .