Topola

jući se od svieta nego živući onako kao uviek, kad je bio u priestolnici. Isto tako je u jesen iste godine u Boldinu u dva tri mjeseca spjevao čitav niz djela, ato su: posljednje glave »Onegina«, pripoviest napisana u oktavama »Domikbb vi> Kolomne«, nekoliko dramskih prizora »Skupoj rycart«, »Mocarti. i Sali>eri« i »Don-Žuani>«; napisao je tridesetak manjih pjesama, i u prozi pet pripoviesti (»Povesti Belkina«), a amo još pripadaju »Letopist sela Gorohina« i »Pin> vo vremja čumy«.

VI.

Proživjevši do proljeća u Moskvi novovjenčanici odu u Petrograd, a onda na imanje u Carskoje Selo, gdje je ovo Ijeto bio i Zukovskij. U priestolnici se doskora pojavila kolera, pa je Puškin, pripet uz Carskoje selo, obćio s nevelikim brojem drugova, uživao obiteljske radosti međenih mjeseci, nasladjivao se prekrasnim vrtovima dvorca i podavao se uspomenama o zlatnom djetinjem vieku. Ovdje je Puškin pod utjecajem obće struje, a poimence Žukovskoga, prvi put stupio na polje službenoga patriotizma, koji je znamenitu čest ruskoga družtva ohladio prema pjesniku. Dne 5. kolovoza napisao je pjesmu »Klevetnikami> Rossii«, za kojom je doskora nastala »Borodinskaja godovščina«. Ovdje je takodjer sastavio svoje priče »O care Saltane«, »O pope Ostolope«, »O Mertvoj carevne«, i »O 20lotormb petuške«. U ostalom patriotske pjesme ne ostaše sasvim bez uspjeha: 14. studenoga godine 1831. namješten bi Puškin u službu u uredu državnoga kolegija inostranih posala s 5.000 asig. godišnje plaće po osobitoj carskoj milosti. Ujedno mu bi dopušteno ulaziti u državne arhive, da sabira gradju za povjest Petra Velikoga, a on se doista oko toga bavio svu zimu. On se dao na taj posao sa žarom, dapače sa strašću. Tako je protekla zima 1832. godine, a 7. siečnja 1833. postane član carske akademije i počne marljivo svake subote polaziti sastanke akademije. Plod ovih pohadjanja bijahu njegovi članci »Rossijskaja Akademija« i »O mnenii M. A. Lobanova«. S proljeća 1833.

94

Aleksandar Puskin.