Topola

mogla ponositi svaka zemlja, i ova obća narodna književnička slava, koja je okupila svu ruskn inteligenciju, bez sumnje zaprema ponajljepšu stranicu ruske povjesti.

VII.

Puškina je kao umjetnika do sada najbolje ocienio Belinskij, koji je napisao golemu studiju o Puškinovim djelima, sada štampanu u 8. svezku djela Belinskoga (p. 90 —697., Moskva god. 1880.) Na str. 364. i dalje označuje pisac Puškinovu poeziju ovako; »Ruska poezija prije Puškina bila je samo Ijeposlovno izlaganje prekrasnih čuvstava i visokih misli, koje nisu njezina duša, nego prema kojima je ona bila kao zgodno sredstvo za dobru svrhu, kao bjelilo i rumenilo za bliedo lice starice-istine. Zato je u ruskoj književnosti istinita, zanosna i tvorna poezija prosjaivala samo riedko u djelima, i ti su prosjevi tonuli u masi retoričke vode. Mnogo se privriedilo za jezik, za stih; no prave poezije nije bilo ! Puškin je bio pozvan, da bude živa objava njene tajne u Rusiji. I budući da je njegova misija bila izvojevati, prisvojiti ruskoj zemlji poeziju kao umjetnost tako, da bi ruska poezija mogla biti izrazom svakoga smjera, svakoga mišljenja ne boječi, da će izgubiti svoj pjesnički značaj i prieći u rimovanu prozu, očevidno je, da se Puškin morao javiti samo kao umjetnik . . . Grci, da bi izrazili svu silu neodoljivoga utjecaja poezije Homerove na dušu i srce Ijudi, govorahu, da je Homer oteo Afroditi pojas. Puškin je prvi od ruskih pjesnika zadobio Kipridin pojas. Ne samo stih, nego svaki osječaj, svako čuvstvo, svaka misao, svaka slika bijaše u njega izpunjena neizrečenom poezijom. On je promatrao prirodu i zbiljski sviet pod osobitim kutom gledišta, a taj kut bijaše sasvim poetičan. Puškinova je muza djevojka - aristokratkinja, u koje se zavodljiva krasota i gracija spojila s milotom tona i plemenitom priprostošću i u koje su prekrasna unutrašnja svojstva još povečana virtuznošću forme tako usvojenom, da je ta forma postala njenom drugom pri-

99

Akksandar Puškin.