Topola

tom su družtvu bili Delvig, Illičevskij, Korsakov, knez Gorčakov, barun Korf, Lomonosov, Maslov, Rževskij, Ktichelbecker, Jakovljev. U početku su izdavali rukopisne listove, u kojima su priobćivali svoje sastavke, a kasnije u osobitoj književnoj igri. Jedan bi započeo pripoviedku, drugi bi ju nastavio, treći produžio, dok ne bi tako pripoviedka prispjela do kraja. Pod ovim se utjecajem Puškin doskora okanio francuzkih stihova i dao se na ruske, proslavivši se iznajprije medju drugovima svojim oštrim i dobrim epigramima. Ove »licejske pjesme« odaju jasne tragove onih pisaca, za kojim se Puškin povodio: bili su to od ruskih pisaca Karamzin, Zukovskij i osobito Batjuškov. Posljednji je bio glavni učitelj Puškinov u klasičnosti oblika i u Ijubkom sasvim klasičnom skladu sadržaja i oblika. Sadržaj ovih pjesama pokazuje očit utjecaj francuzke anakreontske škole, s kojom se upoznao već u rodjenom domu. Ovi su mu pjesnici podali veseli i u neku ruku lakomišljeni pogled na život, pa obilje erotskih i bakhovskih elemenata u pjesmama. Ipak su se ovi pjesnici donekle dobro dojmili Puškina, jer su ga namjestili na realno tlo u prikazivanju zemaljskih, odredjenih, svakomu poznatih radosti i boli. To je već bio velik napredak prema mističnomu romantizrnu tadašnje ruske književnosti, koji je lutao za nejasnim ciljevima. Prva pjesma Puškinova, koja je izišla na sviet, bila je pjesma »Drugu Stihotvorcu«, štampana u 13. broju »Vestnika Europy« s podpisom: Aleksandri, N. K. š. p. Iste su godine u tom listu izišle pjesme »Koßna«, »Venere ott Laisy«, »OpytnostL« i »Blaženstvo«. No najvažnija je po Puškina godina 1815. Od onda se počinje njegova književna slava. Ove godine već nahodimo pod stihovima puno njegovo ime. U siečnju god. 1815. bio je u liceju prvi svečani javni izpit, pa su došli onamo mnogi znatni Ijudi, a medju njima i Deržavin. Kako nam Puškin pripovieda, sjedio je stari Deržavin mirno i driemao, dok se nije započeo izpit o ruskoj književnosti; tad Deržavin oživi, oči mu zasjaju, vas se preobrazi; čitali se i tumačili dakako i njegovi stihovi; najzad pozovu Puškina, a on pročita svoja »Vospominanija vt Carskomii Sele« stojeći dva

71

Akksandar Fuskin.