Topola
da stupi medju tjelesne carske husare, i već mu je neki general obećao pomoći, ali sastanak s otcem razvrgne sve njegove osnove. Otac je jodrešito izjavio, da ne može izdržavati sina tr husarskoj pukovniji, i dopusti mu stupiti u koju pješačku pukovniju garde, no Puškin ne htjede pristati na to i nakon ćetirL dana, što je ostavio licej, zapiše se u ministarstvo spoljašnjih poslova, a to je podpuno pristajalo njegovoj sklonosti: ova je služba, budući samo po imenu, osiguravala mnogo dokolice. Izišavši iz liceja Puškin se iznova vrati pod roditeljski krov. Roditelji su njegovi živjeli još sada u Petrogradu, a Ijeti su odlazili u Pskovsku guberniju, na svoje imanje Mihajlovsko. I Puškin podje ona mo, ali ga nije dugo zanimala ladanjska tišina. »Ja Ijubilt i donyne Ijublju šunrß i tolpu.« Ovu je strast k gradskomu životu nasliedio od svojih roditelja, osobito od otca, od koga mu je bila dana ona taština, da se utiskuje u visoko svjetsko družtvo. Ova strast, koja ga je kasnije unesrećila, pojavila se već uz prve njegove korake u životu. Činilo bi se, da bi i po duševnim vrlinama i po prilikama svojih roditelja bio Puškin dužan obraćati se najpače k literarnomu kolu, tim više, što su ga u ovo kolo već od mladih nogu primali s usrdnošću, laskom i Ijubavlju upravo prvi, najsjajniji pjesnici toga vremena. Od prvoga koraka u sviet oćutio se Puškin u družtvu tadašnjih književnika kao poznat i zaslužan član. S njim nisu u obće postupali kao sa početnikom. Već u jesen god. 1817. bi primljen medju članove literarnoga družtva »Arzamasa«, oko kojega su se skupili svi mladi pisci novoga romantičkog smjera boreći se sa ostarjelim klasicima. Klasici su se sabirali oko moskovskoga družtva »Besedi. Ijubitelej russkago slova« i oko »Vestnika Europy« Kačenovskoga. U »Arzamasu« bijaše običaj pridievati svakomu članu šaljive nadimke v pa su tako Puškina prozvali »cvrčkom«, jer je daleko od Petrograda, medju zidovima liceja prekrasnim stihovima odavao svoj zvonki glas. Svaki novi član Arzamasa običavao je govoriti šaljiv govor u čast kojemu članu protivničkoga klasičnoga družtva u Moskvi »Besedv«. Ne znamo, koga se ticala Puškinova pohvalna besjeda; bilo mu je dopušteno kazati govor
74
Aleksandar Puškiti.