Topola

175

Ti places, ti nada mnom suze liješ, Ti nisi mrtva sjena, ti ti žiješ, Ti žiješ, places, ti me ljubiš toli, I bezmjerno i bezmjernoj u boli! Oj dodji k meni, sidji, dušo, doli, Iz uze tvoje sa mnom bježi, bježi! Sto vidim? Lanci još ti stežu ruke . . . Ah! uteć’ nemo’š iz okrutne muke I sakrivena straža na naš reži 0 pruži ruke, k sebi me privuci, Pomozi, svjetuj moje duše muci ! Za tobom srce bezkrajno mi teži Za tvojih ruku rajskim zagrljajem, Za tvojih očju Ijubavnijem sjajem, Za tvoga srca uzdrhtanim hlaptom, Za tvojih usna cjelovnijem šaptom! Vlasta. 0 dragi! Jednu riečcu samo čuj. A1 u njoj duše mi je žarostruj ! Kad sjutra opet tiha pane noć, Gdje stojiš, na to mjesto ti ćeš doć’. Tu leži kamen, a za njim su vrata, Sto potajno do tvoga vode zlata. 0 dodji, dodji ! Da ti na grud hrlim, Drhćućim da te rukama zagrlim, Nek jedna bude zvjezdno nebo gori, A druga drugo zvjezdano u moru ! Na tvojem srcu srce nek mi sbori U tihe zviezde sjajnom razgovoru, Na grudih mora tiha što počiva, Nek s tvojom dušom duša mi se sliva! 0 dodji, da ti riečcu jednu šanem, U tebe dušu cjelovom izdanem ! Koban. Oh dušo draga, ja ću doći, doći, Do grudi tvojih s ovog svieta poći !