Topola

231

Kako si, djevojko! nevjerna dragom, Mrtav pade Arap s te ljepote, I ja bih mogô past, bjež’ ! da još ruke Ne okaljam o te. Andrija Pahnović.

Panem ert circenses! Z ar kuga crna silnim Rimom vlada, Il mori glad i biedni narod bije, Da posred trga priestolnoga grada Ni glasa čut, ni stvora vidjet nije? A što se tamo prema cirku mete U crnu skupu, kano neman gadna? Augustus Cezar igre daje klete: Igara viek je željna raja jadna! I već je cirkus pun! Plemići stari A do njih narod, —• ondje puk se reda ; 0 igri samo svatko sborit mari, Te željno svatko, šta će biti, gleda. Augustus sam u sjajnu spratu sjedi : Prezirce zuri, pa iz oka toga Oholost sipa, svakog da pobiedi, Tko osim njega inog štuje boga. Na glavi lovor; grimiz o ramenih Ko svježa krv tiranstvo mu svjedoči, S tiranstva mu se obraz zar rumeni? Ne pozna stida, tko se tako koči ! I mignu Cezar! Sirom vrata zinu : Na pozorište četa stupa ljudi, Ne ljudi jurve robija u istinu, A roba nitko čovjekom ne sudi !