Topola

««Gdje su ruke tvoje majke, Sad da kupe suze sina? Gdje koljeno, da počine, Da si težko breme skine, Gdje je tvoja domovina?»» Kô da su mu grči ljuti Timi riečmi srce stisli, Sav ukočen putnik stoji, Leden znoj mu čelo znoji I otimlje mozgu misli.

Al oči mu uzdignute Okrenu se, oj onamo, Gdje od drage domovine Svako jutro sunce sine, Tamo željom hiti, tamo! «Tebi opet duša diše, Tebi opet srce bije, Domovino, majko sreće ! K tebi opet sin se kreće, Od radosti suze lije !

Primi opet svoje diete, Do vieka će tvoje biti, Ljubit tebe svako doba, U tvom polju daj mu groba, Tvojim cviećem grob mu kiti!» Petar Preradović.

249