Topola

Tudj tudjinu, tebi tvoj doliči, Tudji poštuj, a svojim se diči ! Dičiti se možeš njime : Njim carevi carevahu, Njim kraljevi kraljevahu, Slavne mu je loze ime, Slavan puk ga svojim zove, I dok bude slavi vieka, Bit će i on njojzi jeka Od viekova u viekove ! Od Stambula grada do Kotora, Od Crnoga do Jadranskog mora Njeg’vu carstvu prostor puče. Tu po gorah i dolinah Preko devet pokrajina Svud ga majke djecu uče; Sokolova, sokolića Njegovijeh gniezdo tu je, Svuda tud se pjevat čuje Pjesan Marka Kraljevića.

Junačkijem glasom u njem poje Junak narod uspomene svoje. Uz gusle se u njem ore Kroz sve vieke k nama doli Sve radosti i sve boli Našeg svieta pjesni tvore Utrnulih naših plama, Osvjetlanih naših lica, Sva je naša povjestnica Velik samo sbor pjesama! On ti svakoj tuzi i radosti, On ti duše cieloj nutarnjosti Jedin pravi tumač biva. U njem ti se žalost topi, Da ti suza lice škropi, U njem s čuvstva radostiva Tvoje srce vatrom gori, U njem samo podpunoma Ljubav milog tvoga doma Jasno, krasno tebi sbori !

Ljubi, rode, jezik iznad svega, U njem živi, umiri za njega! Po njemu si sve, što jesi ; Svoje tielo, udo svieta, Bus posebnog svoga cvieta U naroda silnoj smjesi. Bez njega si bez imena, Bez djedova, bez unuka, U prošasti sjena puka, U buduće niti sjena ! Petar Preradović.

Zvanje Slavjanstva.

Božja sveta ruka razsu Po širokom krugu zemlje Razne puke i narode.

Po iskricu svakom dade Svoga uma, svoje moći. Komu dade oštroumlje,

271