Topola

21

Kažu, da mori, Život da toči, Napokon mrtvu Sklopi ti oči. A ja već evo Godinu mnogu Preboljet boli Moje ne mogu.

Borim se težko Životom, smrti : Nit mi je živjet. Nit mi umrti. Rieši mi, draga, Tajnu tu kletu: Zašto mi mrtvu Živjet na svietu? Franjo Ciraki.

Usred zimska leda.

U sre d zimska leda, Usred biela sniega, Ucvatio cvietak Na podnožju briega. Driemovac je bieli Pomolio lice, Bojažljivo glavu Oborio nice. Od nekad mi oto Na čudo se dalo, Kako j’ usred sniega Cvieće ucvjetalo ; Ali sad sam u trag Ušo čudu tomu,

Isto sam u srcu Izkusio svomu. I oko nj eg snieg se U mećavi vije, Cieli sviet mu plaštem Ledenim se krije. Usred pusta leda Dragine studeni Cvietak mi u srcu Nježan se zeleni. Klije, niče, pupi, Pa se razcvjetava A listiće nježne Übi zimska strava. Franjo Ciraki.

Što sam sjetan?

Pitaš, dušo, što je meni, Što sam tako sjetan sad? Koji li mi nevidjeni Biedno srce mori jad? Ja ti, dušo, ne znam sâm, Kamo 1’ da ti kazat znam.

Srce mi je težko evo, Nešto bih ti rekô rad, A kao pridjem k tebi, djevo, Umuknem ti jadnik mlad; Sto je meni, ne znam sam, Kamo 1’ da ti kazat znam, Lavoslav Vukelić.