Topola

Vjetar duva na sva usta, Naduo je jedra biela, Ladja leti, leti pusta, Ko s tetive brza striela ! More se lelija, Mornar šalu sbija, Popieva si: brajko moj, Radujmo se, oje, oj ! Vjetar jenja, val se slieže, Tad mornari jedra skinu, Do vesala vitih bježe, Nije stajat uz tišinu: Veslaj, veslaj, druže, Dok ti sile služe ; U dalek je plovit kraj, Naprednikov viek je taj !

Na noge se ! Eto bure, Vihor mota, muti more, A nebesa ljuto s’ tmure, Val se diže poput gore, Kroz mrak ciknu glasi : Seni krmom, spasi ! Tuj ne valja smetnja, strah, Hrvat ladjom krmit zna. Sinje more, naše polje, Naše polje, borilište, Kano more burne volje Hrvat tuda sreću ište : Kuda val ti huče, Tud nas srce vuče, I što dalje dodje brod, To nam draži dom i rod! Ivan Trnski.

Dubrovniku.

Dubrovniče, malo mjesto Ala si mi drago ! U tebi mi biva nešto, Kako nigdje, blago ! Sve obično, sve domaće, Sve na jednu vlas, Sve pokojno, sve stajaće, Stvoreno za nas. Planina te s ledja brani S lica vao obliva, Na zidima oružani Top za topom siva: No zaludu sva ta sprava, Zalud trud ti sav, Obrana je tvoja prava Puka tvog ljubav.

Je 1’ pomorac, je 1’ trgovac Znojem i žuljima Po svijetu stekô novac Sebi i svojima, Gdje će bolje stečevinu Uživati moć’? Valja doći na očinu, Valja doma doc. Je 1’ pomama koga smela U godištih mladih, Da obidje tudja sela Krvcu da razhladi; Gle osviešten do zle volje Od svjetine zle Jedva gleda brže bolje Kao ti tegnut tie !

37