Topola

97

Za jačanje mišica sališe mu dva velika olovna utega. On bi ih dizao s tla, u svakoj ruci po jedan, dizao bi ih preko glave u visinu, pa bi ih i ne ganuvši se, tako držao tri četiri sata i više. To bijaše nedostižna jakost. Kad bi tako probavio vrijeme, kad bi se otr’o, očistio, preobukao, povratili bi se posve polagano kući, te bi obično prešli preko livada ili drugim mjestima travom obraštenima. Tuda bi promatrali drveće i trave, ispoređivali bi ih s knjigama starinskih pisaca, koji o njima pisahu, kao Teofrast, Dioskorid, Marin, 1 Plinije, Nikander, 2 Galen, Macer, 3 te bi ih donijeli kući pune ruke, gdje je valjalo da ih čuva mladi paž, po imenu Ehizotom, 4 a tako i motike, trnokope, kuke, lopate i druge sprave za botanizovanje. Oim bi došli kući, dok bi im večeru pripravilo, ponavljali bi po koju stranicu onoga, što bijahu pročitali, a zatim bi sjeli za stol. Ovdje nam je zabilježiti, da je njegov objed bio trijezan i umjeren, jer je jeo samo toliko, da je zadovoljio želudac, no večera mu bijaše obilna i bogata, jer je tada toliko jeo, koliko mu trebaše, da se uzdrži i prehrani. A to i jest pravi način života propisan umjetnošću valjanog i sigurnoga liječništva, ma koliko nas od njega odvraćala hrpa glupih liječnika, uzgojenih u radionici arapskih sofista. 5 Za blagovanja se nastavljalo čitanje, koje se

1 Marinus, filozof petoga stoljeća. 2 Nikander iz Kolophona, Oie. Or. I. 16., grčki liječnik, gramatičar i pjesnik oko 160, god. pr. Is,, pisao je i o poljodjelstvu. Od njegovih spisa preostadoše nam još Theriaoa i Alexipharm a c a. 3 Maoer, Aem. iz Yerone, lat. pjesnik, savremenik Vergilijev. No spis, na koji Babelais ovdje misli, De virtutibus herbar u m, podmetnut je Maeeru, a izdao ga Eob. Stephanus. 4 Ehizotomus (koji reže korijenje od i xlp.vto). 5 To je po mnijenja Le Duehatovu Arapin Avieenna i njegova sekta. On bijaše protivnik Galenu i njegovoj školi, koja je silno preporučivala stari običaj, da u podne valja malo jesti, a u večer blagovati glavni obrok.