Topola

123

učnoj osnovi za Gargantuu, čitaoca uvjerile, da je Rabelais bio u istinu preteča napomenute trojice filozofa i da su zahtjevi, o kojima mislimo, da smo ih razabrali iz njegovih riječi, doista najprije potekli iz njegova pera. Uzgojna i naučna osnova, koju Ponokrat provađa takova je, da uzgajatelj svoga uzgajanika u mladosti tako vodi, da kasnije bude svojim vlastitim vođem. Pošto u Rabelaisovo doba osim sveučilišta i samostanskih škola bijaše veoma malo viših i nižih javnih škola, bila je očevidna potreba, da visoki staleži za uzgoj svojih sinova uzimlju privatne i kućne učitelje. Ne smijemo se dakle čuditi, što je Rabelais odabrao ovaj način uzgoj a, da razvije svoje pedagoške misli; no ne smijemo odatle niti zaključivati, da je uzgoj s pomoću kućnoga učitelja priznao za najbolji i najkorisniji. Sasvim je to drukčije u Montaignea, koji priznavajući (na str. 11.) kao i Locke (na str. 69.), da i uzgoj u roditeljskom krilu ima svojih neprilika, ipak sa svom odlučnošću zahtijeva, da se djetetu odabere vođ. „Navada je u nas“, veli on (str. 7.), „da mnogi jednakom obukom obučavaju i jednakom mjerom uzgajaju više djece raznovrsnih sposobnosti, ali nije čudo, ako u čitavoj toj hrpi naiđu na dvoje, troje djece, kojoj uzgoj donese nešto ploda“. I Locke, koji je sam bio kućni učitelj u mnogim odličnim obiteljima, osvrće se u svojim „Mislima“ samo na privatan uzgoj, te vidi samo štetu u zajedničkom školskom životu mladeži. „U općenju će s vanjskim svijetom dječak, istina, biti smioniji i sposobniji da se giblje i mjeri s dječacima svoje dobi, a natjecanje među saučenicima često donese života i mara u mlađe dječarce. No dokle god ne možeš naći škole, u kojoj je učitelju moguće, da nadzire ponašanje svojih učenika, i gdje će te iskustvo poučiti, da se isto toliko brine da njihova srca uzgoji za krepost, za pristojnost u životu, kao i njihova usta za učene jezike : moraš priznati, da čudnovato cijeniš riječi, kad jezike starih Grka i Rimljana voliš nego li ono, što ih je učinilo tako valjanim ljudima i smatraš vrijednim, da za malo grštine i latinštine staviš na kocku nevinost i krepost svoga sina. Jer što se tiče one smionosti i živabnosti, što je mladi ljudi prisvajaju u školi među svojim drugo-