Topola

127

okružuju, trebalo bi, da su sami primili utiske, koje treba da mu priopće ; trebalo bi ići natrag od uzgoja k uzgoju, ni sam ne znam dokle“. (Str. 31.): »Vi dajete svomu sinu uzgajatelja, kad je već posve obrazovan, a ja boću, da ga dijete imade prije, nego se rodi. Vaš uzgajatelj može svakih pet godine mijenjati uzgajanika, a moj ne će nikada imati više od jednoga. Vi razlikujete učitelja od uzgajatelja. I to je ludo! Razlikujete li učenika od uzgajanika?“ Rabelais predočuje nam Ponokrata, kojega je svomu Gargantui odabrao za uzgajatelja, kao obzirna, strpljiva, požrtvovna, pažljiva, marljiva i iskusna čovjeka. Montaigne i Locke traži to isto od uzgajatelja, te osobito naglašuje ovo posljednje svojstvo. Eabelaisov kao i Rousseauvljev uzgajatelj imade tu zadaću, da uzgojem svoga uzgajanika upravlja do kraja, no Rabelais nije tako zabrinut, jer njegov Ponokrat prima svoga uzgajanika posve obrazovana (t. j. na pô odrasla = to ut formé), te je svojom obukom postigao to, da se Gargantua otresao mana i svoje povoljne sposobnosti potpuno razvio. I ) (Str. 127.) Nije Ponokrat svoga uzgajanika vodio u društvo učenih i iskusnih ljudi, samo za to, da dobije volju za nauk, nego i za to da ga njihov sud pouči, potakne na samosvojno i jasno mišljenje. Tako vodi Gargantuu na javna predavanja, da bi od drugih učitelja čuo, česa nije primio od svoga uzgajatelja. I zaista, mladić, koji opći sa svojima vršnjacima, s obrazovanim ljudima i s takovima, koji su putovali svijetom, dostaje se ne samo okretnosti i jasnoće u izrazu misli, iskustvu i uljudnosti, već i obrazovanosti te čvrstoće značaja. Primjer, promatranje i iskustvo vode mladića dotle, da sam sebe upozna, te mu udahnjuju želju, da bude ono, što drugi na valjanim ljudima cijene i štuju. S toga Ponokrat počinje obuku čitanjem božanske riječi. Religijsko se čuvstvo njegova uzgajanika molitvom nijeti. Razgovori o uzgajanikovim dužnostima nijesu rijetki, a uvijek se traži općenje s plemenitim ljudima. Pa i za to se brine njegov uzgajatelj, da svomu učeniku pruži priliku za opažanja i prokušavanja, a time se ne samo njegovo znanje obogaćuje, već mu se i krepost