Topola

132

dokle god nemaju o njima predočaba. No tib im predočaba ne mogu dati riječi, već ili same stvari ili njihove slike. S toga mislim, da bi im, čim počinju sricati, valjalo pokazivati što više životinjskih slika, a podno njih neka budu tiskana njihova imena, koja će ih ujedno nukati, da čitaju i davati im povoda, da pitaju i da uče“. (§. 169.): „Pošto učeći latinski ne uči drugo van riječi, gledaj da s tim naukom spaja što više stvarnoga znanja počinjući i tuj onim, što najprije pada u osjetila n. pr. : rude, bilje i životinje, a osobito korisno drveće i voćke, njihove česti i način njihova rasplođivanja“. (Str. 171.): „Prije nego li tko može biti ikoliko vrstan, da govori o kojoj stvari, valja da mu je ta stvar poznata. Inače je isto tako ludo, siliti ga, da o tom govori, kao kad bismo slijepa nukali, da govori o bojama, a gluha da zbori o glazbi“. Eo us seau (Emil, sv. I. str. 167.); „Prve sposobnosti, koje se u nas obrazuju i usavršuju, jesu osjetila. Njih valja najprije njegovati, a kad tamo, samo na njih zaboravljaju, ili ih najviše zanemaruju. Vježbati osjetila, ne znači upotrebljavati ih, već naučiti se njihovom pomoću dobro suditi, naučiti se, da tako rečem osjećati; mi ne znamo naime ni pipati, ni gledati, ni slušati, već kako smo se naučili, Zar mi imamo samo ruke i noge ? Zar nemamo očiju, ušiju ? Zar su ovi organi suvišni uz porabu ruku i nogu? Mjeri, broj, važi, prispodabljaj“. (Str. 181.); „Tisuću sredstava imamo, kojima možemo djecu priučiti da mjere, spoznavaju i prosuđuju udaljenosti. Eno vrlo. visoke trešnje, kako ćemo učiniti, da naberemo trešanja? Jesu li ljestve u suši dobre za to? Eno vrlo širok potok, kako ćemo preko njega ? Hoće li koja daska iz dvorišta doseći od jedne obale do druge?, . . (Str. 10. sv. II ) : „Svraćaj pažnju uzgajanika na prirodne pojave, pak ćeš mu namah ucijepiti radoznalost. .. . Zadaj mu pitanja prema njegovoj shvatljivosti i gledaj da ih sam rješava. .. . Ti hoćeš, da to dijete obučavaš u zemljopisu, te mu nabavljaš zemaljske kruglje, sfere i zemljovide. Ej, što li je tih strojeva ! Pa čemu sva ta razlaganja. Zašto ne počneš time, da mu pokažeš samu stvar, da barem zna, o čemu mu govoriš?... (Str. 13.): „U opće nemoj nikada mjesto