Topola

143

banjem". (Str. 141.): „Locke hoće, da se dijete uči čitati kockama. Nije Ii to izvrstan izum ? Ajme meni ! Sigurnije sredstvo od svega toga je želja djeteta, da se to nauči. Ucijepite mu tu želju, pa se kanite sviju strojeva! Tada će svaka metoda biti dobra“. Rousseau crta tu na str. 213. veselo dijete, a za tim, kako ga od zabave vode k nauci : „Ura kucne, koje li promjene ! U tili se čas njegovo oko namršti, nestane veselja. S bogom radosti, s bogom šale i igre! Ozbiljan ga i zlovoljan čovjek primi za ruku, reče mu dostojanstveno : Ajdmo gospodičiću, pa ga odvede. U sobi, u koju uniđu, opažam knjiga !“ g) (Str. 91. i 92..) Duševne i tjelesne sposobnosti djeteta valja skladno razvijati. Ponokrat izmjenjuje duševni rad svoga učenika s mnogobrojnim tjelesnim vježbama. Montaigne i Locke tvrde, da samo u zdravu tijelu može boraviti zdrava duša, pa da se s toga u uzgoju djece moramo osvrtati na njegovanje tijela i duha. Pedagozi novijega vremena revni su učenici ovih velikih učitelja. Montaigne (Str. 11.): „Nije druge: tko želi da uzgoji čovjeka od oka, ne valja da ga štedi u mladosti, pa makar se kadšto i protivilo liječničkim pravilima. Nije dosta jačati mu dušu, već mu valja jačati i mišice. Duša je preopterećena, kad joj tijelo ne pomaže, odviše joj je samoj vršiti dvije službe“. (Str. 23.) : „Duša, u kojoj se udomila filozofija, dat će svojim zdravljem i tijelu zdravlja. Od nje će odsijevati pokoj i sreća: tijelo mora po njoj dobiti übavu vanjštinu, te se oboružati milovidnim ponosom, živahnim i veselim držanjem, zadovoljstvom i nježnošću“. (Str. 29.): „Lijepa čest obuke će biti igre i vježbe : trčanje, rvanje, glazba, ples, lov, jahanje i oružje. Želim, da se vanjska pristojnost i uljudnost obrazuje ujedno s dušom ; ta nije duša, nije tijelo, koje valja uzgajati, već čovjek. Ne valja jedno cijepati u dvoje, ne valja, kako Platon veli, jedno bez drugoga uzgajati, već oboje, kao dva konja, upregnuta u ista kola, istodobno tjerati. Neka u tom ne sluša uzgajanika, koji bi volio u tjelesne vježbe uložiti više vremena i brige, a duh da mu se samo katkad