Topola

#lavno Eabelaisovo djelo, koje je za piščeva života toliku buku podiglo i, s kojim su se tolika pera bavila, otkad je izašlo, pa sve do današnjeg doba, to je- njegov satirični roman Gargantua i Pantagruel. Da.se malo pozabavimo s Eabelaisovim djelom, bit. će dovoljno, da pružimo tek nekoliko kratkih nagađanja o postanku knjige, kratak sadržaj prvog dijela romana, a još kraiću jezgru ostalih dijelova, te dvije tri riječi o njegovoj svrsi, vrijednosti i znamenovanju. Ujedno ćemo razjasniti, kako su u tom djelu mogle naći mjesta njegove misli o uzgojp i obuci. „Bajka o Gargantui“, veli Jakob Grimm (Mythol. I. 509.), „bijaše izvorno stara, možda još keltska priča o orijašima, o kojoj možda još i sada možemo da sebi predočimo sliku iz pučkih predaja, koje nam o njoj svjedoče. Gargantua, golemi požderuh i pijanica, kojemu su već kao i svetomu Eristoforu, morali dati deset dojilja, stoji sa svakom nogom na visoku brijegu, te prigibljući se pije iz rijeke, koja teče između njih“. Ovu su priču jurve u najranijim vremenima pripovijedali stanovnici anjouski, poitouski i tourainski, dapače ona bijaše u ustima i susjednih plemena, što više, prodrla je čak i do Engleske. No imenu „Gargantua“ reći bi da je porijeklo na jugu. Ta riječ znači u španjolskom (g aïgant a) i starofraneuskorn (gar gante) grkljan, ždrijelo,' a pošto se već u pučkoj priči otac orijašev zvao Grand-