Topola

37

pošalje, te očituje, da je pripravan na daljnu zadovoljštinu. Eat se počne, kralj piše svomu sinu list dostojan mudra kralja. Drugoga poslanika, koji bi poslan Picrocholu, pošalje ovaj nevjerni kralj oholo natrag (knj. I. pogl. 31, —32.). Sad će Pierochole s tri namjesnika ohdržavati ratno vijeće, u kojem će mu ovi predložiti, da osvoji sav svijet. I doista, čitajući ovaj razgovor misliš, kao da pribivaš prizoru iz koje Mollierove komedije; tako je vjerno i živahno nacrtan. „Gospodaru“, vele mu oni, „ovdje (t. j. u glavnom gradu) ostavi malenu četu u posadi, a vojsci naloži neka vojuje u dva odjela. Prvi odio neka navali na Grandgousiera i njegove ljude, te ih neka hametom potuče. Drugi će odio obaći Saintonge i Gascognu, osvojiti brodovlje u Bayonni, St.-Jean de Luc i Puenterabiju, oplijeniti svu obalu do Lisabona, s nova se opskrbiti živežem, a tada Herkulovim stupovima doploviti u Sredozemno more. To će se tijesno po tome nazvati Picroeholskim morem. Kad prođete tim morem, eno vam Barbarosse, koji vara se predaje kao zarobljenik. Ja ću ga, reče Pierochole, primiti u milost. Dakako, na to će oni, samo ako se dade pokrstiti. Uz put ćete upokoriti Tunis, Hippo, Algir. Korziku, Sardiniju, Genovu, Plorencu, Luču. Uzet ćemo, primijete oni, Italiju, upokoriti Siciliju .... osvojiti Maltu, Kandiju, Cipar, Eod, te ćemo se približiti zidinama Jeruzolima. Tada ću, reče Pierochole, dati sagraditi Salamunov hram. - Ne, na to će oni, počekajte još malko ; nikad ne budite tako nagli u svojim pothvatima. Najprije valja posjesti Malu Aziju, Kariju, Lieiju itd.“ Eazgovor se nastavlja ovakovim govorom i na isti se način pripovijedaju poduzeća prvoga vojnog odjela, kojemu valja osvojiti sjevernu Evropu. Napokon se Pierochole obraća na svoje namjesnike, pa veli : „Ja vam darivam Karmaniju, Siriju i cijelu Palestinu". ~Ha, gospodaru,