Topola

bana mimoilazeći. sabor hrvatski izdavati županijama zapovijedi. Tom je uredbom moć plemstva prije ujedinjenoga u saboru bila rasuta po županijama. Sabori se odslije sve rjeđe, sastajahu, a sva sila otpora slijegaše se u županijske skupštine, koje se još jedine smatrahu bedemom ustava. Kao što su politički bili oslabljeni plemići, tako je isto baš u to vrijeme u Hrvatskoj kao i u drugim hapsburškim zemljama urbarskim zakonom uređen snošaj između plemića i njihovih kmetova. Tim je zakonom blaga kraljica na put stala nesmiljenomu postupku gospode sa kmetovima. Seljaci su sada vidjeli, da ima gospodara iznad plemstva i velike gospode. Izvođenje tih i drugih znamenitih reforama bilo je na neko vrijeme prekinuto novim velikim ratom. Marija Terezija nije naime mogla preboljeti gubitka Šleske. Vele, da je svaki put proplakala, kad je vidjela kojega Šležana. Onu—je—na—sve strane tražila saveznike protiv pruskoga kralja Fridrika 11. Posredovanjem ministra Kauniea dođe napokon do saveza sa Francuskom protiv Fridrika. Tomu se savezu priklopi i Rusija. \ x _______ Cim ]e u tom Friđrik za to dočuo, provali s vojskom u Sasku i tako se započne rat, koji je potrajao 7 godina (1756. —1763.). Krajina je hrvatska u taj rat izašla prvi put sasma gotova i uređena kao vojničko sjemenište. Do svršetka rata pošlo je iz hrvatske Krajine preko 80.000 ljudi uvježbanih po strogom novom vojničkom redu. U tom je ratu pokazao Friđrik 11. svoj vojnički veleum, jer je više puta sjajno pobijedio Francuze, Ruse i Austrijance. Najviše je nastradao u boju kod Kolina u Češkoj (1757.), gdje ga je maršal Da u nametom potukao (»red Marije Terezije«), za tim dvije godine kasnije kod Kuner sd o r fu, gdje ga je Laudon porazio. Kada su na to malo svi saveznici Mariju Tereziju. ostavili, videći ona, da moraju njezini podanici silne žrtve za rat prinositi, a nije bilo nade, da bi mogla Šlesku natrag predobiti, sklopi napokon s Prusijom mir, po kojemu osta Šleska Prusiji, koja se je od toga časa počela brojiti među velevlasti evropske. Budući da su poradi sedmogodišnjega rata dugovi državni vanredno narasli, sazva kraljica već god. 1764. ugarsko-hrvatski sabor u Požun. Staleži hrvatski i ugarski iznesoše pred kraljicu

133