Topola

memoriam (izvore povjesne) funebribus laudibus (pohvalama mrtvih na grobu); (Eutr.) pecunias, primiješati prijevarom; * curis vitiatum corpus amaris; napose t. t., v. dies, obnuncijacijom (gl. obnuntiatip) zapriječiti, da se komicije ili cenzus ili što slič. ne drži onoga dana, koji je za to određen. vitiose, adv. s komp. [vitiosus] manjkavo, pogrješno, Iskrivljeno, v. se babere; v. concludere; illud vero idem Caecilius vitiosius; napose t. t, protiv auspioija (gl. vitium). vitiositas, atis, /. [vitiosus] opakost. vitiosus, adj. s komp. i sup. [vitium] 1) manjkav, Iskrlvlj en, pogrje an, suffragium; vitiosissimus orator; * fuit hoc v., u tom je pogriješio (o Luoiliju); * libido bolna požuda ; * Cura, bolna; nux, Plaut.; *ilex; *puer, rob (s manom na tijelu); corpus bolešljivo prijekoran, quam lenitatem nos dicimus, vitioso lentitudinis nomine appellant; napose t. t., protiv auspioij a, 'izabran , učinjen, consul; dictator; in dira et vitiosa incurrimus; slično lex, ništetan jer pogrješan, Cio. Brut. 36, 136. 2) moralno pogrješan, opak,nevaljao, zločest, non sunt vitiosiores quam plerique; v. et flagitiosus; vita; * progenies; * remigium Ulixi. vitis, is,/, upr. loza, odt. 1) lozovača, oenturijonski štap, kojim su zapovijedali centurijom, Tac, 2) oolleot. čokot, trs; * vino, kao što mi kažemo „loza“, Falerna, Falernae; također divlja tikva (bryonia alba Linn.) vitibus albis, Ov. * vltl-siltor, oris, m. vinogradar. vitium, ii, n. 1) mana, pogrješka , škoda, šteta, corporis; (Hon. sat. 1,3, 48. sl.) amatorem amicae turpia decipiunt caecum vitia, tjelesne mane, aedes vitium fecerunt, hoće, da se poruši; propter multitudinem telorum turris lignea ab imo v. fecit (puknu) usque ad tabulatum (pisae h. Afr. 19.); v. (prolom) munitionis; v. aeris, iskvaren zrak ; * omne v., sve štetno; * ignis excoquit v. (krivu primjesu) metallis; -[ aquae capiunt v. kvare se; (Hor. sat. 2,8, 49, 50.) non sine aceto , quod Methymnaeam vitio mutaverit uvam „ocat (sirce), koji se dobiva od uzavreloga metimnejskoga vina“; sr. muto 2) b); bolest, kuga, pomor, alitur v., jedn. Verg. georg. 8, 454. 2) sve prijekorno, promašaj, pogrješka, griješka, krivnja; napose pogrješka u augurijama, alcjs; vitia ducum; (Hor.) belli; animadverso vitio castrorum, nezgodan položaj; sentinae, štetno djelovanje; naturae, prirođena mana; si nihil habeat res vitii, ako se

ne izrodi; meum fuerit v., krivnja; (Hor.) tuum, parentum; fortunae, rerum, adversariorum vitio; alqd in eodem vitio, (Cie. Tuse. 4, 31, 66. radi slijedećega in laetitia) eodem v. est, isto je tako pogr jesno; magistratus vitio creatus = vitiosus, navigare vitio; tabernaculum vitio (protiv auspicija) captum; comitiorum solum v. est fulmen. Po tome i: moralna mana, pogrješka,prekršaj, opačina, grijeh, krivnja, vitium dicere alcui, zlo govoriti na koga, Com.; v. sua occultare; non dicam v. sed erratum; ne sibi vitio verterent; (Hor.) vitia amicorum, slobode; rem (imutak) facerem minore vitio culpave, rasipnošdu ili nemarom; vitia hesterna, jučerašnji grijesi, (iza preobilne gozbe), pinguis vitiis ; (Com.) oskvrnjenje žene ili djevojke. vito, 1. 1) kloniti se, u kl a nj at i se, bježati od, tela; eum locum; aspectum hominum; aequora; stultitiam; (Plaut.) v. alcui rei; erit vitandum ne etc.; * v. tangere scripta; * v. se ipsum, nezadovoljan biti sam sobom; napose o gladijatoru i slič., vitare (sa. ictas), dočekati, u zbit i udarao. 2)pregn., uteći, fagft mortem; odium plebis; casum; periculum; (Hor.) Libitinam, gl. Libitina b). Titor, (krivo, vietor), oris, m. košarač, pletikotarica, Plaut. vitreus, adj. [vitrum] 1) staklen, * sedilia od kristala. 2) * čist kao staklo, bistar, sjajan, unda; pontus; pruina; antra; Circe (kao božica mora); * nepostojan, fama. vitricus, i, m. očuh. vitrum, i, n. 1) staklo; kristal; * pril., perlucidior vitro, o vjeri. 2) biljka, kojom se modri, sač, (Isatis tinetoria Linn.). vittS,, a e,/. [vieo, 2. plesti, viti] vrve a, trag, a) prevezaoa u žena, Verg. Hor. Ov. b) povezača u svećenika ili svećenica pa i u pjesnika, Verg. e) vrve a, kojom se žrtva ili žrtvenik kitio, Verg. d) vrve a, kojim su omatali grančice mira moleći zaštitu, milost i pomoć, Verg. * vittatus, adj. [vitta] vr vco m na kićen, vacca. vitula, ae, f. [vitulus] telio a, tele, Verg. vitulinus, adj. [vitulus] teleći; supst. -na, ae, /. (se. caro), teletina. vitulor, dep. i. zapjevati slavu, Jovi, Plaut.' vltaius, i, m. 1) tele. 2) mladunče, mlado od životinje, n. pr. * od konja, ždrijebe; -j- v. marinus, morsko tele. vltnpSrabllis, adj. (rijetko) [vitupero] prijekoran. vituperatio , onis, /. [vitupero] prijekor, ukor, ea res P. Africano vituperationi fuit;

1150

vitio se —vitup er atio