Topola

Cangi, onim, i Ceangi, m. Kangi, pleme u Britaniji, Tao. canicula, a e, f. [dem. od canis] upr. kujica, 1) (Plaut.) kuja, o zubatoj, ženi. 2) zvijezda siilus. Canidia, ae, f. Kanidija, nekoć Ijubovoa Horadjeva, a poslije od njega ružno napadana. Canidius , Kanidije, ime plemenu rimskomu; Publius C. Crassus, u službi Lepidovoj, pristaša Antonijev, nakon bitke akcijske na zapovijed Oktavijanovu pogubljen. Caninius, Kaninije, ime plemenu rimskomu; 1) L. Lan. Gallus, tribun pučki 698., koji je P. Lentula Spintera, prokonzula Sicilije, radio zapriječiti, da uspostavi na prijestolje Ptolemej a Auleta, kralj a egipatskoga, te predlagao, da se odasalje Pompej, da kralja s Aleksandrinoima pomiri; odatle Caninianum tempus (ono vrijeme), Cio. fam. 1,7, 3, 2) Gajus C. Rebilus, legat Cezarovu Galiji, konzul samo nekoliko sati, 31. decembra g. 45. pr. Is. ciininus, adj. [canis] pasji, Plaut. canis, is, comm. 1) pas; posl. (Hor.) cane pejus et angue vitare alqd, klonili se česa kao kuge, canis a corio nunquam absterrebitur uncto; na masnu se remenu uči pas kožu žvatati; (Curi.) c. timidus vehementius latrat quam mordet, pas, koji mnogo laje, ne ujeda. Odavle tp. a) (Com. Hor.) kao psovka, pseto, da se označi bezobraznost. b) o ljudina ujedlji/vim osb. o tužiteljima, pseto, c) spreziranjem: ulizica, čankoliz, P. Clodii canis. 2) c. major et minor u prići = pas Erigonin (Erigone). Verg. Ov. 3) čulanj; * mitski o psima Sdlinim. 4) * f u igri na kocke, najnesretniji hitao (sr. tesserae i talus), canistrum, i, n. gotovo samo u pl. kotarioa, od trske. * -j- canities, ei, 1) sije do st. 2) tp. sjedine, sijeda kosa. eanna, ae, f. [xdwa\ (pjesn. i kasno) trska; odatle * duda, dudaljkn, svirala. Cannae, arum, f. Kana, grad u Apuliji, poznat s poraza Rimljana g. 216. pr. Is. Odavle Cannensis, adj. kanski; posl. C. pugna o Sulinim proksripoijama, i o jednoj gozbi, koja se svršila pokoljem. Canninčfates , tum, m. Kaninefaoani, pleme batavsko, Tac. i Cauninčfas, Kaninefačanin, adj. kaninefatski. dno, cScini, cantum, 8. zvečati, I. intranz. 1) glasom : a) o čovjelcu: pjevati, c. ad tibicinem; o govorniku pjevajući govoriti, pjevati. b) o životinjama; o pijetlu: kukurijekati, pjevati, * o sovi: ukati, f o žabama: kreketati. 2) instrumentom, a) o Ijudma: igrati, guditi, svirati, trubiti, c. vel voce vel fidibus, pjevati ili guditi, fidi-

bus praeclare, fidibus; tibia, tibiis, lituo; absurde; -j- bene, -j- male. b) o instrumentu; zvečati, trubiti, udarati, r azlij eg ati se, tubae cornuaque cecinerunt; symphonia c.; signum (classicum) c., znak se trubi (daje). 11. tranz. 1) pjevati, ispjevati (pjesmu), slagati, složiti, carmen, versus, -j- neniam; * Paeana, * hymenaeos; *nil sermone dignum; * praecepta, pjevati za kim, * Caesarem, ime „Cezar“ klicati, pooikwati; intus c. omnia. sve u sebi pjevati, sve na nutarnjoj strani citare igrati; u pudlici: sve samo za se i na svoju korist raditi, Cic. Verr. 1, 20, 53. i hoc carmen hic tribunus plebis non vobis, sed sibi intus canit, Cic. agr. 2,26, 68. 2) pjevati, slaviti, proslaviti, hvaliti, clarorum virorum laudes atque virtutes, bella; * deos, * reges et proelia, * arma virumque; * alqd super alqa re; o životinjama: pjevati, oglašivati ; javljati, anser Gallos adessetcanebat, gakati; veterem in iino ranae cecinere querelam, kreketati. 8) jer su se proročanstva u stihovima izdavala: proricati, proreci, vračati, vates canit alqd fore ; dii haec c.; * alqd puero; * veraces cecinisse; * facta atque infecta oglašivati; posl. surdis auribus canere etc., v. surdus. 4) t. t. u vojničkom jeziku, a) c. bellicum, classicum ili signum, signa, i apsol. trubiti na juriš, dati znak (signal); tubicines signa canere jussit; classicum cani jubet; * commissos lupos, znak dati, da se igre pbčinju. b) c. receptui, zatrubiti na uzmak; i bez određena subjekta, receptui canit, trubi se na uzmak. Canopus, i, m. [Xtivcofiog] Kanop, 1) grad u donjem Egiptu; melon. * Egipat. Odatle 1) Canopeus, adj\ kanopski, Cat. 2) supst. Canopitae, arum, m. Kanopljani. II) malen, pust otok pred kanopskim ušćem. * canor, oris, m. [cftno] pijev; zvuk, aeris, lyrae; puellae. cimonis, adj. [canor] 1) blag oglas an, skladan, melo dičan, vox; canorum illud, blagbglasje (u govoru). O govorniku kao pogrješka, pjevajući glas; * nugae canorae, isprazna zveka, blagoglasne trice. 2) blagoglasan, skladan; melo dičan, oratore., učijemgovorenju blagoglasno i ritmički glas pada: * turba canora, trubači; o životinjama, animal, * aves, * ales; * Tiiton, svirač; o glazbama : zvučan, glasan, blngozvuoan, oreći se, * fides, * aes; modi. Cantftber, bri, ni. Kantabar, Hor.; upi. Cantabri, i = Kantabrija, zemlja, u kojoj su stanovali. Odatle 1) Cantabria, ae, f. Kantabrija, provincija rimska u Hispaniji Tarak.; da[ našnja Biscaya. 2) CantSbrlcus, adj. kantabarski. 162

Gangi—-Cantaber