Topola

kašnjenje, kazna, afficere alqm castigationibus. kazniti. castigator, oris, m. [castigoj karač, kaznitelj, meus, Plaut.; * minorum ( mlađih , mladeži); lacrimarum atque inertium querelarum, -j- castigatorius, adj. [castigator] (rijetko) opominjući, karajući, poučavajući, solacium, Plin. ep. 5, 16, 10. castigo, 1. [castus-ago] 1) riječima: karati, koriti, prekoravati, i djelom: kazniti, c. alqm literis, (Tao.) per literas nimiam lenitatem; pueros non verbis solum sed etiam verberibus; se ipsum in alqa re; segniores castigat atque incitat; s quod; s ut, opominjali, Caes. b. c. 3, 25, 3. 2) popraviti, Ispravljati, * carmen. 3) krotiti, obuzdati, stezati, animi dolorem; equum frenis asperioribus, castimonia, ae,/. [castus] 1) tjelesna čistoća, (kakva se za pobožne religijozne čine zahtijeva) ■uzdrža ljivost od putenoga uživanja i nekih jela s pobožnosti, sacra fiunt per summam castimoniam virorum et mulierum; c. (post) decem dierum. 2) (rijetko) ćudoredno st, moralnost, (ćudoredna, moralna) čistoća, gravitas et c. castitas, atis, / [castus] čistoća ćudoredna, moralna čistoća. Castor, sris, m. [Kuauao\ 1) Kastor, sin spartanskoga kralja Tindareja i Lede, brat Poluksov, s kojim kao blizanci (zviježđe) služi za provodiča mornarima, Hor.; kao izraz (formida) zakletve, ecastor, ili me Castor, tako mi Kastor a! (sr. Hercules), Com. 2) zet kralja Dejotara. castoreum, i, n. dabrovica, pl. Verg. castra v. castrum 11. castrensis, adj. [castra] taborski, vojni, ratio, consilium; (Just.) exsilium c, = neprestana vojna služba. castro, 1. škopiti, Strojiti, jaloviti, Plaut. Curt. Suet. ; f supst. castratus, uškoplj enik, škopac, hadum; oslabiti, za koje značenje Cio. de or. 3, 41, 164. veli, da ne valja, nolo dicere morte Africani castratam esse rem publicam. ciistrum, i. n. I. sing. (rijetko) grad, kula, tvrđava. ll.pl. tabor, oko, logor, c. stativa, stalan tabor, c. hiberna, tabor zimni, zimčrvnik; (Suet.) aestiva; c. navalia ili nautica, tabor zaštitni za brodove i za bojne čete, koje se iskrcavaju; c. metari; castra facere, ponere, locare, -j- constituere, utaboriti se; castra movere, dići dkd, krenuti vojsku, proferre, promovere, mnći vojsku, marširati dalje, movere retro, removere, natrag s vojskom ići, marširati; c. munire, communire; castra jungere cum alqo; c. habere contra alqm, vojevali s kim; hostem, castris exuere; napose -j- c.

praetoriana ili praetoria, i samo castra, kasarna, voj arna pretorijanaoa (carske tjelesne straže); u prilici in Epicuri nos castra conjecimus; * nil cupientium c. peto; * c. cerea = pčelinja okca, stanice. Odatle a) rat, vojna služi a, magnum habere usum in castris ; castris est vobis utendum, non palaestra. b) jer se vojska na maršu redovno svaku večer utaborila: dan hoda, konak, tertiis, quartis, quintis c. Castulo, onis, m. Kastulon, grad u Hispaniji tarakonskoj. Odatle -neiisis, adj. ka st ulonski. castus, adj. s komp. i sup. uopće: čist, neoskvrnjen, neokaljan, neporočan, pošten vita purissima et castissima; quis hoc adolescente castior? homo castissimus; res familiaris c. a cruore civili, neokaljan krvlju; (Plaut.) a culpa castae; napose: a) čist, stidljiv, nevin, ne dužan, po št en, matronarum castissima; Cassii castissima domus; * matres, b) o čeljadi: pobožan, bogbljuban, svet, casta contio, sanctus campus; haud satis c. donum deo; * casti nepotes, * Aeneas; * lucus; * verbenae; nemus, Tac. c) čist, nesebičan, homo castus ac non cupidus; castissimus homo atque integerrimus. casus, us, m. [cado] 1) upr. padanje, pad; a) spadanje (s višega mjesta na niže): pad, propast, iskop, nivis snjegopad; * graviore casu decidunt turres; (Sallust. Jug. 82, 9.) quam gravis c. in servitium ex regno foret; cujus c. prolapsi; * loci (potresom zemlje), b) moralni pad: pogrješka, prestupak, sine casu aliquo aut prolapsione. 2) tp. a) o vremenu: konac, izmak, krnj, svršetak, hiemis, b) što se slučajno dogodi; slučaj, događaj, novi c. novorum temporum; res plures casus recipit, sumnjiva, je uspjeha, meće se na slijepu sreću; c. magnus, adversus (nesreća nezgoda), subitus, repentinus; Hor. c. dubii, nepovoljni; c. diei, svršetak, posljedak; belli casum sustinere, ferre; deduci in eum casum, položaj, stanje. Napose često abi. casu kao ad/v. slučaj em, slučajno, casu fleri aut forte fortuna; casu potius quam consilio, o) slučajna prilika, propter casum navigandi, prilika, za vožnju, plovidbu, o. victoriae, praeclari facinoris; f invadendae Armeniae, d) nezg o da, nesreća, pad . c. horribilis, gravis; casus harum rerum omnium, sve ovakve nezgode, nesreće, casus civitatis; također eufemisi. = smrt, propast, Saturnini atque Gracchorum c.; docendo casum tuum; de casu Bomilcaris et indicio patefacto; c. Sabini et Cottae; (Hor.) si quis casus puerum egerit orco, o otrovu, e) slovnici; padež, prijevod, grčke rijeci mwaig.

171

castigator—casus