Topola

Catullus, i, m. 1) Kv. Valerije Katul, lirski pjesnik rimski, rodjen g. 87. pr. Is. 2) C. Messalinus. zloglasni osvadnik za Domicijana. catulus, i, m. [canis] 1) psetašce, stene. 2) uopće: mlade; mlado kakvo živinče, ad cubilia et catulos ferarum ire; napose mlado * od lava, lavić; od vuka, vuče, vučić, * od zmije, zmiji 6, zmLjde, * od mačke, mace, * od medvjeda, meće, medić, * od svinje, prase. catus, adj. (ponajv. pretkl. i kasno) oštrouman, razborit, pametan, mudar, c. et prudens; * c. jaculari; * lukav, himben, 7pr evij an. CaneSsus, i, m. Kaukaz, visoke gore u Aziji. Odatle * j- -sius, adj. kaukaski; supst. Caucasii, orum, m. Kaukasoi. cauda (i coda), a e,/. rep u šaljivoj dvoličnosti, c. Verrina, rep veprov ili rep t. j. dodatak imenu ~Verres“ promijenjenu u ~Verrucius“; tp. c. trahere (Hor.), luđačku kapu nositi, biti bruka. caudex (mlađe codex), icis, m. 1) * f panj. Odatle a) (Plaut. Prop.) klada, sprava, u koju se tko metne kazne radi. b) (Ter.) kao psovka: bukva, dedak, tetak. 2) (samo pretkl. u obliku caudex) knjiga, popis, jer su stari isprva na pbvoštenim daščicama pisali, (sr. volumen), multos co'dices implere earum rerum, in quibus etc.; codicem interlitum proferre; f testamentum duobus codicibus scriptum; -f- codices abjicere. Napose: glavna knjiga, u koju se bilježe dohoci i rashod, codex accepti et expensi, u svezi riječi i samo codex, referre in c. caudicalis, adj. [caudex] panjski, provincia, posao cijepanja drva, drvarstvo, jednom Plaut. Ps. 1,2, 25. Caudium, ii, n. Kaudij, grad u Samniju. Odatle Caudinus, adj. kaudijški; furculae ili fauces Caudinae, klanac blizu K., gdje je bila vojska rimska uhvaćena g. 321. pr.ls.; proelium C., u klancu kaudijskom; legiones C., u kaud. klancu pbgfđene; supst. CaudTui, orum /., Kaudijnni. caulae, arum,/, tor, obor za ovce, Verg. caulis, (col.), is, m. [xuvl6g\ kbčanj, Verg.pnapose kupus. Caulon, oms, m. ili Caulonia, ae, f. [Kavliovla] Kaulonija, grad u Brutiju. Caunus, i, /. [Kuvvog] Kaun, grad u Kuriji Odatle Canneus, ili -ius, adj. kaunski; supst. -nei (nii), orum, m. Kaunjani; Cauneae sc. ficus, kaunske smokve. caupo i copo, onls, m. krčmar. caupona, ae,/. [caupo] krčma; -J- exercere cauponam, krčmar ili.

cauponius, adj. [caupona], krčmarski, puer, Plaut.; artes c. exercere, krČmariti, Just. cauponor, dep. 1. [caupona] (pretkl.) oincariti, tržariti, bellum. cauponula, ae, f. [dem. od caupona] kremica, jednom Cio. Phil. 2, 31, 77. caurus ili corus, i, m., sj everozapadnj ak. causa starije (caussa), ae,/, 1) u užem sm. uzrok, povod, razlog, nihil potest evenire nisi causa antecedente; in seminibus est causa arborum; c. belli, peccati, postulandi, colloquendi; causae falsae suspicionis, iz naslućivanja potekli; c. veniendi fuit ut, ne, ut ne; * c. est s inf.; quid causae est quin etc. = quid impedit quin [sr. quin I.] Ter. i Cio. Tuse. 5, 11. 32.; haec, nulla, aliquid est c., multae sunt causae cur, quare, quamobrem propter quas, quod (rijetko ut) aliquid fiat; (Hor.) causas reddet, vitatu quldve petitu sit melius, namjesto cur quidque etc.; qua, eadem de causa; quibus, iisdem, quibusdam, omnibus de causis, f plurimis de causis; quam ob causam, ob eam causam, ob eas, hac c.; sine, non sine causa; cum causa dicere; i s važna razloga itd., cum c. accedere ad accusandum; causam alejs rei sustinere, uzrok ili kriv biti čemu, hanc nactus appellationis c., i res causae (dat.) kriva est; paucitatem nostrorum militum causae (kriva , uzrok) fuisse, nasuprot in causa esse u tom smislu istom u Plin. ep. i aliquid causae est samo tako u Cio., da causae kao gen. visi o aliquid; isto tako id, quid, nihil, satis causae est; mihi causam explicandae philosophiae attulit gravis casus civitatis, dade mi povoda, da itd.; caus. afferre alejs rei, uzrokovati. Napose a) abi. causa, rćidi, poradi, zbog, s gen., ponajviše za njim, voluptatum adipiscendarum c., honoris tui o.; rei publicae c.; ea causa, radi toga, zato, Ter.; mea, tua, nostra, vestra, causa, zarad mene, tebe itd.; b) pravedna stvar, armis inferiores, non causa fuissent; causam (pravednu stvar) illa causa [stranka po 2) o)] non habet; nulla causa, nullae vires, nulla sedes, o) naveden, tobožnji, izmišljen razlog: izgovor, izlika, obrana, causam inferre, interponere; causam accipere, primati, alias causas morae facere, naći, Sali., Jug. 36, 2.; per causam populandi, supplementi equitatusque cogendi, izgovarajući se, da; pod izlikom, da itd.; (Ter.) tibi c. est de hac re; (Com.) nullam ili non causam dicere quin, ništa nemati protiv toga da .., kao medio, t. t., povod bolesti, levis, Liv. 2) u širem sm.: posao, stvar, na kojoj se sto osniva, odatle a) pravni posao, parnica, c. privata, publica, c. capitis; parvula, za malenu stvar, malenkost, sitnicu; -J- o. regni, za kraljevstvo, causam cognoscere (istražiti, raz-

173

Catullus—causa