Topola

avunculus ejus nuper absumptus erat; absumpti sumus pogibasmo, propadasmo. Plani.; * sin absumpta salus. absurde, adv. s f komp. i f sup. [absurdus] 1) zlo zvučno, canere krivo pjevati. 2. neskladno, nesklapno, dicere, respondere, ab-surdus, adj. s komp. i sup. 1) zlozvucan, zlozvuk, vox, sonus. 2) tp. a) neskladan, nesklapccn, homo; ratio; lacrimae: * adulatio; bene dicere non absurdum est. nije ništa, da se prezire; multo absurdiora sunt ea, quae etc.; est hoc quidem auribus animisque hominum absurdum, b) n ezgod a n, n e spreta n, homo plane absurdus; ingenium ejus haud absurdum. nije prazne glave bio; -}- nec absurdo ingenio. Absyrtus, i, »i. Apsirt, brat Medejin, sin kolhidskoga kralja Eeta (Aeetes). Ona ga bježeći morem od oca umorila i komad po komad, razbacala, i tim oca, koji je komade skupljao, priječila, da je ne dostigne. Ov. abundans, ntis. [partio, od abundo] kao adj. s komp. i sup. pretječući, o rijekama: prenes. a) obilan , obilat, izobilan, čim, s gen., omnium rerum, Nep., lactis Verg. apsol., -}• cena; također iz obii a im aj ući, bogat, imućan (oppos. egens), haec utrum abundantis an egentis signa sunt; bogat duševnim stvarma, ingenio, consilio, et rerum copia et sententiarum varietate abundantissimus; o govoru i o mislima, pr epun, i f prenatrpan, oratio, b) čega ima obilato obilan, multitudo ; pecunia, abundanter, adv. [abundans] s komp. i f sup. obilato, obilno, iz obila, o govoru opširno (oppos. presse), loqui, dicere, demonstrare. abundantia, a e,/, [abundans] pretek J) obilno st, obilje, izobilje, s gen. in omnium rerum abundantia vivere ; voluptatum ; otii; amoris erga te; 2) apsol. prema smislu a) f zasićen,} e, pretrpanje želuca, b) f obilje = bogatstvo, e) obilat proizvod koje pokrajine, d) bujnost govora, juvenilis, abunde, adv. [abundus] obito, obilato, u izobilju, prepuno, previše, preko, abunde magna praesidia; abunde par; * gratus abunde; * abunde satis; abunde ei satisfactum est; parentes abunde habemus; * cui gratia, fama, valetudo contingent abunde; j- mihi 'abunde est, si etc.; abunde satis est alcui s inf. ; j- ut abunde (suvišno) sit efficere; quibus mala omnia, abunde erant; s gen. u pjesnika i pokl. terrorum, et fraudis abunde est, Verg.; Caesar dicere solebat, se iam pridem potentiae gloriaeque abunde adeptum, Suet. ab-undo, etc. 1. 1) pretj ecati, prelij evali se, izlij ev aii se, prosipati se, prebu-

Jati, teći preko, quando aqua Albana abundasse!. prohujala, izlila se; * rursus abundabat fluidus liquor ; u prilici, ripis superat mi atque abundat pectus laetitia meum, srce mi kipi od radosti, Piant. ; neu desis operae neve immoderatus abundes, da ne prekoračiš predaleko mjere, Hor. 2) prenes. a) obilovati čim, imati čega izobila, bogat biti čim, s a-bl. divitiis; lacte, caseo, meile; rebus omnibus; copia frumenti; ingenio et doctrina, audacia. Ovako apsql. bogat biti, u izobilju živjeti et egentes abundant, b) u izobilj u biti ili imati čega, pecunia, omnia, abusio, onis, /. [abutor-] por a b a riječi u nepravom smislu, rixet, fig. = grč. xazuyqrfixg. * -|- ab-nsque, prnep. s abi. = usque ab, 6a, od, Siculo prospexit abusque Pachyno, Verg.; animalia maris oceano abusque petiverat, Tac. abusus, us, m. [abutor] po trošak, jedn. xi Cic. top. 3, 17. ab-utor, [abutor] usus, sum, 3. dep. 1) trošiti, potrošiti, poliar čit i, ali ne: zlo upotrebljavati, s abl. (arhaist. s acc.J, divitiis; omni tempore; ignoratione; studiis; abuti libero mendacio, lagati na sva usta, bezobzirce; korist ovati se čim, sagacitate canum ad utilitatem nostram ; tecum hoc otio. 2) često s dodatkom, kako se što troši, perverse, insolenter, intemperanter etc.; quousque tandem abutere Catilina, patientia nostra? intemperanter otio et literis; legibus ac majestate ad quaestum et libidinem; alieno nomine ad suos quaestus. Abydus, i, f. ["Apudog i Abydum] Ab id, grad u Maloj Aziji na Helespontuproma Šestu, odatle * Abydenus, [' Afhiđt/rog] a, um, adj. abidski i Abydeni, orum, m. Abiđani, Liv. ae, gl, atque. Ac&demia, ae,/. \' Axiuh]ii na] akademija: s početka gaj posvećen heroju Akademu šest stadija od, Atene s gimnazijom, gdje je učio Platon i Platonovci. Odatle melon, ona filozofijska škola, kojoj je Platon začetnik pak i sustav i nauka te škole. Ciceron je kao Plalonovao vadio ime akademija a) jednoj svojih vila na morskoj obali blizu Puteola, gdje je spisao svoje djelo ~aoademica“, i b) mjestancu sličnu atenskoj akademiji na svom luskulskom dobru. Odatle Academicus, adj. akademski ili akademijski (u svakom značenju rijeci,,aoademia‘j, quaestio, istraživanje o akademijskoj filozofiji; Academici, orum, m. akademici, t. j. pristaše akademijske ili Platonove filozofije. Academus, i ,m. \jA«učigtog] Akadem, grčki heroj; yl. Academia; Inter silvas Academi quaere verum, t. j. u akademiji, Hor.

11

absurde—Academus