Topola

nama, o starosti, übi accedent nadođu anni; melior fis accedente senecta. Tako osob. kad se impersonalno s accedit ili accedit huc, eo, eodem, uvodi cijela 7'eoenioa ili sa quod s indio. ili sa ut s conj. accedit quod pokazuje zbiljan, već postojeći fnkat kao dolazeći povod, dok accedit ut uopće pokazuje, da dolazi k već navedenomu nešto novo: Accedit quod patrem plus etiam amo, quam ipse scit; ad communem omnium trepidationem accessit, ut phalanx Macedonum non circumagere se posset. Iza preterita accedebat, accessit dolazi obično ut: accessit, cum Dyrrhachii essemus, ut duo nuntii ' adferrentur, Caes.; Accedebat huc, ut nunquam conferti proeliarentur; Cio. ad Appii Claudii senectutem accedebat etiam, ut caecus esset. Mora stajati ut, kad je govor o necem što u istinu ne postoji, već se samo uzima kao da postoji, osobito u pogodbenim rečenicama n. p. huc si accederet, ut talis homo dives esset, summa omnium invidia exoriretur. (dopanuti, dopasti, pripanuti što komu (ili koga), zapasti koga, paululum vobis pecuniae, Ter.; plurimum consilii; animi, praesidii. acceleratio, onis,/. [accelero] pospješivanje, orationis enunciandae. accelero, (ade.) 1 .Ijtranz. übrziti, u skoriti, pospj ešiti što, iter; gradum; -{- oppugnationem; 2) intranz. hitjeti, hrliti, žuriti se, Aurelia via profectus est, si accelerare volent, ad vesperam consequenta 1 ; accelera, signifer, propera, miles; ad alqm opprimendum; -)- Cremonam. accendo, ndi, nsum, 3. [ad i cando, odakle candeo] 1.) zapaljivati, zapaliti, pripaliti, potpaliti; deus ipse solem quasi lumen accendit; faces; tus; * (o ognju ) Lion; * rogos; * ignem;* sera rubens accendit lumina Vesper; vatru naložiti, na' . . . foculum; * focum; * aras, na ognjištu, na žrtveniku naložiti, cornua, suhor, suvad bikovima na rogovima zapaliti, Liv.; o stvarma, koje ne gore: svrućiti, r užariti, u sjati; * medios cum sol accenderet aestus; luna radiis solis accensa, rasvijetljen. 2) tp. a) raspaliti, p otp aliti, raspiriti; sloboditi, hrabriti, sokoliti, junaoili, osokoliti, itd. quae res Marium contra Metellum accenderat; *in alqm; * alqm; animum ad lubidinem et contumeliam; in rabiem; * animos bello, na rat; * animos in hostem; accendis (sc. me), quare cupiam, Hor.; accensus injurid, ira, odio; * furore, * dolore; furiis pectore; ali nasuprot accendere seditionem, * bellum, raspiriti plamen bune, rata; spem; invidiam; accendere alcui ingentem curam, veoma koga zabrinuti; b) raspaliti, razigrati, razdražiti; povećati,

umnožiti, si animi atque ingenil celeres motus accendi possunt; ovako o boju, raspri, neslozi i svim strastima, koje se poticanjem raspaljuju, certamen, proelium, ardorem pugnae, Liv.; discordiam, Liv.; studia in Jugurtham accensa; * spem alcui. aceeuseo, (adc). 2. pribrajati, pribrojiti, pridružiti, accenseor illi, jedn. Ov. met. 15. 546. accensus, i, m. [accenseo] obično u pl. ~pribrojeni :c 1) akcenzi, sluge ili poslušnici javnoga činovnika u Rimu ili u provinciji osob. konzula i pretora, koji su ih svuda pratili i ovršivali njihove naloge. Ime onoga, komu je tko accensus, dolazi u dativu: Tettius, qui tum accensus Neroni fuit, Oie. I privatnim Ijudma bilo je slobodno kod sprovoda imati akcenza. 2) accensi, orum, pl. u rimskoj vojsci četa dodana legijama preko broja, birana od građana petomu razredu Servijevu pribrojenih. Bila je ta četa razdijeljena na 13 veksila, te je sačinjavala zapleče legijama; u boju je stajala u najstražnjim vrstama trećega bojnoga reda (triarijđ) te je služila za dopunjavanje palili legionaraca. Za diktature im je zapovijedao magister equitum ; između njih su uzimali one, koje su pridavali vojnim oblastima kao ordonnnee, deputabantur. S akcenzima bijahu blizu velati, koji su s njima sačinjavali dvije ali odijeljene centurije. I ovi su bili nekakvo zapleče legijama. Kasnije su ih slegli u jedan bataljwn te su ih zvali accensi velati kao jedan pojam poput socii Latini. Taj je naziv postojao još i onda, kad je zapleče posve preinačeno bilo i više nije učestvovalo u bojevima. acceptio, onis,/. [accipio], primanje, frumenti, apsol. uzimanje. accepto, etc. 1. [frequent od accipio] primati, argentum, ( pred- i pokl.) acceptor, oris, m. [accipio] (pretkl.) ~primala c“, obično o dobr avalac, Plaut. acceptrix, icis, f. [accipio] primateljica, Plaut. acceptiun, i. n. [accipio] o novcima: prijam, prihod, codex tabulae accepti et expensi; također stupac prihoda u računskoj knjizi; in acceptum referre, kao primljeno upisali u računsku knjigu, dati namiru za što. acceptus, [partio, od accipio] kao adj. s komp, i sup. imajući dativ uza se 1) dobro dočekan, dobro došao, drag i mio, ugodan, povoljan, po čudan a) p čeljadi, maxime plebi acceptus; quo carior acceptiorque omnibus; longe ante alios acceptissimus militum animis, h) o stvarmn, munus gratum acceptumque; acceptior plebi oratio. 2) primljen, a) o novcima, acceptam pecuniam referre, Često

acceleratio—acceptus