Topola

deductus, adj. [partio, od deduco] 1) f pbkuoast, nasus deductior. 2) tanak, slabašan, vox; carmen. * -j- de-erro, 1. zaći (s puta), zalutali. de-faeco, 1. [de-faex] (pretld. i kasno) očistiti od tropa; odatle uopće: čistiti, očistiti, animus defaecatus, vedar, nepomućen. defatigatio (defetig.) onis, /. [defatigo] posvemašnji umor, šuštalost. defatigo (defet), 1. (posvema) umoriti, utruditi, u pas. i oslabiti, alqm alqa re; (Ter.) se ita ut etc.; defatigati cursu ac spatio pugnae, f miles defatigatus labore: defatigati sustali, često supst. o vojnicima (opp. integri, recentes); ne te adolescens mulier defatiget = dosaditi govorenjem, Ter.; non modo censores sed judices omnes; de eodem plura enumerando lectores; in conservandis bonis viris defatigari; ne defatigaretur (braneći stvar); defatigatis licitatoribus; animo defatigato; (Aurei. Viet.) rem publicam, ljuto dosađivati ; apsol.; (Lruocej. u Cio. ep.) s inf. defectio, onis, f. [deficio] 1) dtpadanje, odmetanje, odmetništvo (u političkom obziru), Aeduorum, totius Gallliae; -j- Macedonici imperii, od M. itd., d. ab Romanis, ab Romanis ad Hannibalem; apsl.; tp. intemperantia est a tota mente et a tota ratione d. 2) nestajanje d. virium, nemoć, nesvijest ; d. animi sui, klonuće duha, d. solis, pomrčanje sunca, defectiones solis et lunae; pregn. o nemoć an je, nemoć, slaboća, d. aetatis, j- d. manifesta, f subita. defector, oris, m. [deficio] otpadnik, odmetnik, Tao. 1. defectus, us, m, [deficio] 1) defectio i) Spartanorum, jednom Curt. 7,4,39. 2) defectus lunae, * solis, pomrčanje mjeseca, sunca. 2. defectus, adj. sa sup. [partio, od deficio] onemoćao, slab , iznemogao, oslabio. de-fdndo, fšndi, fensum, 3. 1) odbiti, u zbiti, odvratiti, braniti od koga, ukloniti, čuvati (se) od čega, d. ictus ac repellere, nimios solis ardores, non d. injuriam neque propulsare; civium pericula; vim suorum (protiv svojih) pro suo periculo, kako sam svoju; injurias imperatoris, od vojvode; crimen; d. bellum, braniti se u ratu, d. bellum illatum; * d. alqd ab alqo, * alcui; * proximus a tectis defenditur ignis; omnes res, quibus ignisjactus ac lapides defendi possunt; vivis illata defenditur; -j- apsl.: ustavili vatru (o požaru). 2) branili, štititi od nastale već pogibli i ii hinjene navale , alqm, oppidum, castra, moenia; causam; rem publicam; d. se armis, manu; se opportunitatibus loci, loco superiore, jure potius quam armis, d, se ab alqo, od koga ,

protiv koga, se suaque ab iis, d. senatum contra Antonium, se armis adversus alqm; d. se alqm ab injuriis, ab injuriis alcjs; d. ab incendio, impetu, hraniti od itd.; posve apsl.: hraniti se, na sudu hraniti, d. alqm apud judices, alqm de ambitu, in capitis periculo; regem contra atrocissimum crimen; contra hunc judicio privato causam alcjs; causam istam contra facta tua et contra scripta; -f alqm adversus Hiempsalem regem enixe. Odatle a) govorom ili pismom braniti , .zastupati, plebem; acta illa Caesaris; ejus (provinciae) jura fortunasqe; alqm contra inimicos suos; se adversus populum Eom.; suam salutem contra illius impetum in se crudelissimum; me id maxime defendisse, ut etc.; također braniti oije mnijenje, tvrditi, sententiam; haec a Stoicis defenduntur; verissime defenditur s aoo. o. in/.; d. rem; d. cur hoc non ita sit. b) Na svoju obranu navesti, tvrditi sto, alqd; d. s aoo. o. inf.; tp. o mjestu, časti, zadaci: držati, imati, zauzimati, ovršiti, commune officium censurae ; * actorum partes officiumque virile; ■}• alterum in acie cornu, hiti zapovjednik na itd. defensio, onis, /. [defendo] 1) odvraćanje, odbijanje, odbrana,sceleris,criminis.2)odbrana oružjem, riječju ili pismom; odbrana govorom ili spisom, kojim tko koga ili što brani, defensionem causae suae scribere, defensito, 1. [frequent. od defendo] {često i revno ) braniti, štititi, d. causas, = cesto u parnicama kao hranitelj govoriti; alcjs sententiam, alqd, defenso, 1. [intenz. od defendo] braniti, čuvati, moenia, alios ab hostibus, Sali., * armentum. defensor, oris, m. [defendo] 1) odbijaš, necis; his defensoribus zaštitom ovih, odbijanjem. 2) branič, zaštitnik, munitionis, templorum, urbis, juris. de-fero, tuli, latum, ferre, 1) upr. snositi, snijeti, donij e ti, materiam omnem infra Veliam; deferri in culeum conjectum in profluentem; * ramalia arida tecto; * hunc sub aequora, uroniti, zagnjuriti; * quis te mihi nubibus actum detulit in terras? amnis d. dolia; d. epistolam ad alqm, alqd in aerarium; alqm domum; -{- flumine, quae in mare deferantur, teku; d. aedes suas sub Veliam, aedes in planum, castra in viam; prenijeti, premjestiti. Napose preko voij e ili barem bez nakan o koga kuda donijeti ili dovesti, fuga regem eo d .; ponajv.upas., Germani ad castra Caesaris delati; češće o brodovima i si. odnijeti, baciti. 2) nuditi, podij eliti

283

deductus—defero