Topola

citur, rušenjem nastaje ; d. sortem, sortes, eorum sortes, baciti u žaru (urnu). Odatle a) oboriti, sastaviti sa zemljom, usmrtiti, übiti, potući, his, compluribus nostiis, paucis, primis dejectis; * avem ab alto caelo; -j-feram. b) upraviti (dolje), oboriti, * vultum, oboriti odi k zemlji, nikom pbniknuti; * dejectus oculos, oborivši oči; jugum servile a cervicibus, smetnuti, zbaciti; oculos de isto nunquam, ne smetnuti oka ; oculos are publica, odvratiti, c) tp. lišiti koga čega, btj era ti, oteti, d. alqm de possessione imperii, alqm praetura, aedilitate, principatu, honore ili de honore; često pas. dejectus (Lišen) spe illa; dejectus opinione trium legionum, budući da se morao odreći nade, da će dobiti tri legije; * dejecta conjuge tanto, lišena taka muža; apsol., d. alqm, zbaciti, svrći sa, protjerati, (Tac.) infra Ventidium dejectus Oriens, tako duboko bačen, te je istomu V. podlegao. 2. protjerati, odagnati, krenuti, istisnuti, nostros loco, s mjesta, položaja; praesidium ex saltu, praesidium; alqm ex munitione muro; pas. dejici, t. t. o brodovima: bačen, classem ad Aegates insulas dejectam; f o plovećima, Menelaus ad terram Libycam. Odatle a) protjerati s posjeda, aratores, alqm per insidias vi de agro communi, b) tp. odvratiti, ukloniti , udaljiti, vitia a se; multum mali de humana condicione; multum de doloris terrore; alqm de sententia; de gradu dejici, ut dicitur, de statu, utisnuti (izraz uzet od gladijatora). Dej6t3rns, i, rn. [/hfaiaoo;] Dejotar, tetrarh u Oalaciji, potom kralj u Maloj Armeniji i u česti od Ponta. dejungo, etc. 3. tp. ispreći, Plaut. dejuro, gl. dejero. dejuvo, 1. ostaviti na ojedilu, jednom Plaut. Trin. 2,2, 63. de-labor, lapsus sum, dep. 3. i) spuziti se, skliziti se, sto ciljati se, spasti, curiti, sletjeti, sići, de caelo, caelo, (sr. caelum) , de manibus ; ex equo; ex utraque parte tecti aqua; in scrobes, * medios in hostes, zapasti medu; * ab aethere; aliquis de caelo delapsus, koji kao s neba dođe komu na sreću. 2) tp. a) (rijetko) lozu vući od koga, plura genera ab his delapsa sunt, b) zapasti u što, do spj et i, nagaziti, (u govoru ili u knjizi, zastranjujući od stvari, također od važnijega k manje važnomu), in idem genus morbi; in eas difficultates, ut etc.; a sapientium familiaritatibus ad vulgares amicitias oratio nostra d.; a majoribus ad minora delabimur; ad praecipiendi rationem delapsa est oratio mea; d. (nagibati se) ad aequitatem; istuc sunt delapsi; eo d. ut diceret etc.

- de-lamentor, dep. 1. naricati za kim, tužiti ) za kim, alqm, jednom Ov. met. 11, 331. - de-lasso, 1. (sasvim) utruditi, umoriti, alqm , Plaut. Hor. ; delatio, onis,/ [defer o] prokazivanje, de- nuncijaoija, tuženje, osb. d. nominis; f ; u pl. s delator, oris, m. [defero] prokazivao, dei nuncijant, tužitelj, criminum; d. maje, statis, radi uvrede veličanstva, -j- legis Papiae, , radi prekršaja Papijeva zakona. . delectabilis , adj. [delecto] slastan, cibus, i Tac. . delectamentum, i, n. [delecto] sredstvo na■ slade, qui sibi me pro deridiculo ac delecta■ mento putat, Ter.; delectamenta puerorum, djecarije. delectatio, onis,/. [delecto] naslađivanje, uživanje, d. vivendi et audiendi, conviviorum, sermonis; magnam d. habere, naslađivati, afferre alcui d. delgcto, 1. [deliciae] naslađivati, razveseliti, obradovati, zabavljati, ista sapientiae fama me d. ; amicitia et delectat et prodest; me status hic rei publicae non d. ; literae ejus incredibiliter d.; cum Musis nos delectabimus; libris me delecto; d. otiolum suum, dokolicu zasladiti (Cael, u Oie. ep.); non disputationibus longis aliorum otium suumque d., zaslađuje, Plin. ep.; ille incredibile est quam me delectat in omni genere (u svakom pogledu); delectat alqm (veseli, godi) s inf.; * -}- delectat s inf. Cesto u pas. naslađivati se, veseliti se, radovati se čemu, uživati (učem), godi mi što, alqa re, in alqa re; * bonus vir dici delector; * quae delectaris bibere humanum sanguinem. delectus (dilect.), us, m. [deligo] 1) izbor, rerum; verborum delectum habere, izabirati; beneficiorum acceptorum d. habendus est; earum rerum a sapiente tenetur d.; de ejus delectu, njegovi izabranici ; sine d. 2) kao vojn. t. t. samo dilectus, novačenje, habere, -|agere d., kupiti 'novake; dilectum instituit; dilectum conficere; d. provincialis, u provinciji; (Tac.) (popisani) novaci, octo milia ex d. Britannico. delegatio, onis, / [delego] doznaka isplate. de-lego, 1. 1) naputiti, opraviti; naručiti, poslati, odrediti, doznačiti, povjeriti, naložiti komu što, d. alqm in Tullianum (sc. carcerem), ad senatum, studiosos ad illud volumen; obsidionem in curam collegae, -j- natus infans delegatur Graeculae alcui ancillae; -j-(liberi) non ancillis delegantur; hunc laborem | alteri, Cael, u Cio. ep.; -{• alqm occidendum, j 2) u novčanim poslovima : doznačiti komu { svotu novaca, da mu se plati, delegavi tibi

288

Dejotarus—delego