Topola

nuti, odvraćati, voluptates animos a virtute; * verba parce detorta, izvrnute; vividum animum in alia; voluntas nullo negotio flecti ac detorqueri potest, * se alio pravum d. 2) Iščašiti , corporis partes detortae; -j- corpus detortum; -J- sincera et integra et nullis pravitatibus detorta uniuscujusque natura; tp. izvrnuti, izvrtati, calumniando omnia detorquendo que suspecta efficere; -J- recte facta, detractio, onis, f. [detraho] 1) oduzimanje, uklanjanje, alieni; d. doloris, Idci. 2) medie, t. t. d. cibi, proljev anj e. detractor, oris, m. [detraho] kudila e , sui, jednom Tao. ann. 11, 11. de-trSho, traxi, tractum, 3. [inf. per/. sync. detraxe Plaut.] 1) svući, skinuti; odvući, otkinuti, udaljiti, ukloniti, alqni de currui alqm pedibus e tribunali; stramenta e mulis; u Tao. detrahere castella, muros, poru Siti, razvaliti; tp. regum majestatem ab summo fastigio ad medium detrahi; d. anulum ,de digito Ter. ; * vincula servis; alcui torquem, vestem; d. remiges sc. a scopulis; detractis insignibus imperatoris; d. inimicum ex Gallia. 2) oduzeti, oteti, ugrabiti, otkinuti od čega, umanjivati, equos Gallis equitibus; scutum militi; spolia hostium templis, ex Jovis templo d.; detractis cohortibus duabus sc. ex acie; d. alqd de summa, ex ea summa; tp. d. de homine sensus, alqd de benevolentia nostra, aliquantum ex ea facultate; d. de gloria, de fama, de rebus gestis alejs, de auctoritate senatus, de senatu, de alqo, de se, (Nep.) multum ei detraxit quod; apsl. 3) dovesti kamo, -j- d. naves ad terram; -)- feros tauros cornibus ad terram; alqm in judicium, ad accusationem, optužiti, ad aequum certamen. detrectatio* onis, /. [detrecto] (rijetko), zakraoiv anj e, militiae, Liv. ; sine detrectatione, Liv. detrectator, oris, m. [detrecto] (rijetko) kudilao, laudum suarum, Liv. 34, 15. detrecto, 1. [de-tracto] 1) zakratiti, ne primiti, odbiti, militiam; pugnam, certamen, -J-d. principem, -}• vim ejus equos regentis; * vincla pedum; apsl. 2) poniziti, kuditi, bonos, virtutes; * apsl. detrimentosus, ad;, [detrimentum] pun štete, vrlo škodljiv, jednom Caes. b. G. 7, 33, 1. detrimentum, i, n. [detero] šteta, gubitak, cum alqo militum detrimento ; diuturni laboris; capere, accipere, facere d.; afferre, inferre, importare; d. acceptum sarcire; alcui detrimento esse; napose: gubitak u ratu, poraz. de-trtido,trusi, trusum, 3. 1) sturiti, dturiti, bdrinuti, otisnuti, otjerati, odagnati.

d. scutis tegumenta, skinuti; impedimenta per praeceps; alqm in pistrinum; * naves scopulo; -j- alqm contis remisque in mare; (Tao.) apsl., Albani prensare, detrudere, strgnuti: napose a) neprijatelja s mjesta: potisnuti, odagnati, levis armatura pulsa detrusaque; -j-hostem in proclive, * hostem finibus; ex qua (arce) me nives, frigora, imbres detruserunt, Vatin. u Oie. ep. b) iz posjeda koga istisnuti, protjerati, alqm de agro saltuque, ex praedio vi; -{- zapriječiti, da tko dobije službu, Istisnuti ga, detrudendi Domitii causft. 2) tp. a) otjerati, odvratiti, natjerati, alqm de sua sententia; -J- a proximo ordine in secundum detrudi; alqm ad alqd, (Tao.) ad necessitatem belli, b) odgoditi, zavlačiti, comitia in adventum Caesaris, de-triinco, 1. 1) * rastaviti s trupom, odsjeći, caput bipenni. 2) okresati, osakatiti, odrubiti glavu, d. arbores, gladio corpora. de-turbo, 1. zbaciti, protjerati, strovaliti, strmoglaviti, razvaliti, razgraditi, razoriti, rušiti, omnes de tecto tegulas, Plaut.; alqm de tribunali; nostros de vallo, hostes es praesidiis stationibusque; deturbatis Samnitibus; * alqm ab alta puppi in mare; * orantis caput terrae; d. aedificium, statuam; tp. iz posjeda Istisnuti, protjerati ili uopće lišiti, alqm possessione, de fortunis omnibus; alqm de sanitate ac mente; deturbari ex magna spe, i samo spe. f de-turpo, 1. (rijetko) nagrditi. DeueSlion, onis, m. [dtvxaUcov] Deukalij oll, sin Prometejev, kralj w Pitiji u Tesaliji, Pirin muž. Odatle * Deucalioneus, adj. Deukalijonov. deunx, cis, m. [ubi deest-uncia] = n /,* v. as. de-tiro, ussi, ustum, 3. opaliti, popaliti, vicos, frumenta; od zime tfnuti, hiems d. arbores; -j- o studenu vjetru. deus, i, m. voc. deus; pl. ponajviše dii, di, gen. deorum; pjes. deum; dat. deis, diis, dis. 1) bog, božanstvo ; * kadšto i božica; dii immortales; venerari solere alqm ut deum. Napose u uskliku, di, dii boni! di meliora ili melius (sc. velint, ferant što se i katkad dodaje), bože sačuvaj! ne dao bog! dii te ament; ita me dii ament (amabunt) v. amo; pro dii immortales! pro deorum (deum) atque hominum fidem etc. v. 2. pro; si diis placet v. placeo; dii hominesque, vas svijet. 2) tp. a) o čovjeku zaštitniku: bog-ouvar. b) o izvrsnu ili . vrlo sretnu čovjeku, d. sum, si hoc ita est (Com.); Platonem quasi quendam deum philosophorum; te in dicendo semper putavi deum. o) (Pior.) vladari u državi, bogovi ovoga svijeta, deos propius contingis.

303

detractio—deus