Topola

viti; ]- Naevii Punicum bellum in septem libros; o log. i ret. nastavljanju cjeline, bona tripartito; genus universum in species certas partiri et d.; hoc non est dividere (razdijeliti, razrediti), sed frangere (iskomađati, razdrobiti); quodque paulo ante divisimus (= quamque divisionem p. a. fecimus), ut etc., Cie. or. 16, 53; kao publio. t. t., d. sententiam, prijedlog senatora podijeliti na pojedine tačke, od kojih je sastojao, da se o svakoj napose glasuje, b) razdijeliti, podijeliti, porazdijeliti, agros, bona viritim; urbem, grad (trgove u njem) po nekakvoj osnovi razdijeliti ; thesauros singulis; * praedia natis; pecuniam inter se; * praemia cum alqo; * fomenta ventis, ostaviti, predati vjetrovima ; * oscula; * susurri divisi, na razne strane ; sic belli rationem esse divisam ( razdijeljen ), ut etc.; ea divisa hoc modo; -j- partes (uloge); haec (Ter.), omnia temporibus (Just.); equitatum in omnes partes porazdij eliti, porazmjestiti, premjestiti, in hiberna exercitum Magnesiam; j- aurum promercale per Italiam provinciasque, nuditi na prodaju, rasprodavati ; -j- ad licitationem praedam, prodavati dražbom; * imbelli cithara carmina, nizati, pjevati. 2) dvije cjeline jednu od druge rastaviti, razdvojiti, odvojiti, divisa a corpore capita ; exiguo divisa freta Asia; Gallos ab Aquitanis Garumna d.; fretum, quo ab Sicilia dividimur; * Hectora et Achillen (o smrti); (Tac.) delectum quo liberi a parentibus, fratres a fratribus, velut supremum dividantur; seniores a junioribus; j- turbidos; pren., tempora curarum remissionumque, dignitatem ordinum, defensionem, Tac.; * divisae arboribus patriae = svaka zemlja ima svoje osobito drveće; * bona diversis (abl.), dijeli, razlučuje oda zla; * fugienda petendis; pregn., * gemma, fulvum quae dividit aurum, koji je u zlato ukovan. dividuus , adj. [divido] 1) djeljiv. 2) razdijeljen, rastavljen, razdvoj en, aqua d., na dvije grane razdijeljena; * munus, fac dividuum plati polovicu, Ter. divinatio, onis, /. [divino] 1) nagovješćivanje, budućnosti božanskim nadahnućem i prekonaravnom pomoću,: dar prorioanja, proricanje, vise nadahnuće. 2) jurist, t. t. sudbeno određivanje, koji će od vise tužitelja tužiti. divine, adv. s kornp. [divinus] božanski, Plaut., odatle 1) s božjom pomoću ili s božjom objavom, proročanski. 2) izvrsno, prekrasno, divno, božanski. divinitas, atis,/. [divinus] 1) božanstvenosi, božanska biće. 2) tp. a) božanska mu-

drost, dar pr oricanj a. b) maj storstvo, loquendi. divinitus, adv. [divinus] 1) s božjom voljom, odredbom, id d. accidit; napose: s božjim nadahnućem, objavom, multa d. a tribus illis consularibus deplorata et commemorata. 2) tp. izvrsno, pr ekr asno, divno , božanski, dicta, scripta d.; d. loqui, divino, 1. [divinus] naslućivati , slutiti, prorioati, nihil boni d. animus; d. futura; de tali exitu; s aco. o. inf.;* animo divinante; ■f non divinari. divinus, adj. s komp. i sup. [divus] 1) božanski, božanstven, božji, animi hominum sunt d., jesu božanskoga izvora; scelera d., protiv bogova; jura; res divina ili u pl. res divinae, služba božja, hic omnibus divis rem d. ture ac vino fecisse, doprinio; ali i: istraživanje o bogu, o po stanju svijeta, o pojmovima sile i tvari (materije) metafizika. 2) bogom nadahnut, oduševljen; budućnost sluteći, proričući, proročanski, appropinquante morte animus est multo divinior; * vates d.; * d. futuri sententia; i supst. divinus, gatač, prorok; f tumač sanova; opsjenjač. 3) tp. božanski, vanredan, izvrstan, divan, prekrasan, vir d., homo in dicendo d.; legiones, genus hominum ; nihil ratione divinius; d. studia; dona divinissima; fides, božanski, uzvišen, carski, Eutr. Phaedr. divisio, onis,/. [divido] razdioba, orbis terrae ; -j- d. regni inter fratres; -}- si d. fierit; napose u logici i ret, razdioba, razredenje. 2) razdioba, divisiones agrorum, Tao. ann. 1, 10. divisor, oris, m. [divido] djelitelj, mjerač njiva među naseobenike; (Eutr.) regni inter filios; napose o Ijudma, koje su kandAdati državnih časti naimali, da dijele novce među birače; razdavači novaca. divisus, m. [divido] razdioba, (samo u dat. sing.), esse divisui, razdjeljivati se, dijeliti se, facilis, d., LAv. divitiae stegnuto ditiae, arum, /. [dlves] bbgatsvo, superare Crassum divitiis; templum inclutum divitiis, s blaga, s dragocjenosti ; [f urbis; (Nep.) orbis terrarum divitias accipere nolo pro patriae caritate; * peregrinae, gizda, sjajnost odijela; * demite divitias, dragocjen nakit ili ures; tp. plodnost, rod, obilje, in oratione Crassi d. ingenii atque ornamenta perspexi; -{- verborum; -J- quorum (n.) nobis übertatem ac divitias dabit lectio. Divodurum, i, n. Divodur, glavni grad Medijomatričana u galskoj Belgiji, današ. Metz. Tac.

326

'dividuus—Divodurum