Topola

kim, brukati se komu, podrugivati se, alqrn; artem; paucitatem hostium; apsi.; odatle: osujetiti, zaprij eciti, razbiti, razvrći, quietem bello, bellum quiete invicem; (Tao.) alqm, zavlačiti, za nos vući, varati. e-lugeo, xi 2. tranz. dotug ovati za kim, bžaliti, patriam; intranz. dotugovati, svući crninu. elumbis, adj. [lumbus] upr. uzet u bedrima, tp. (o govorniku) hrom; = bez snage, mlitav, jednom Tac. dial. 18. eluo, ui, utum, 3. [e- i luo] isplakati, izmiti, oprati, patinas, Plaut.; * corpus; sanguinem, maculas vestium; tp. pomalo istrijebiti, ukloniti, dokinuti, maculas furtorum, animi labes; amicitias remissione usus; * crimen, * amara curarum, * scelus; apel. imutak rasteći, prosuti, Plaut. Elusates, ium, m. Eluzaćani, narod u Akvitaniji (u Galiji). eliitus, adj. [partic. od eluo] izmiven, t.j. voden, besočan, irriguo nihil est elutius horto, od kupusa iz odviše mokra vrta, Hor. sat. 2, 4, 16. eluvies, ei, /. [eluo] razljev, potop, maris; ventris , proljev; * f apsl. poplava, povodanj; tp. illa labes atque e. (potop) civitatis. 2) f Izlokana jaruga. eluvio, onis , f. poplava, povodanj, potop, i pl. iHymaeus, adj. elimejski; supst. -maei, orum, Elimej an i. * Elysium, ii. n. [’ HXvaiov ntćCov] Elizij, stan blaženih. Odatle * Elysius, adj. elizij ski. em = hem, Ter. -j- emacitas, iitis,/. [emax] želja kupovanja. -}- emancipatio, onis, f. [emancipo] 1) emancipacija, kao jurist, t. t. trokratnom manumisijorn obavljeno formalno otpuštanj e sina ispod očinske vlasti. 2) uopće: formalni u stup zemljišta pred 5 svjedoka per aes et libram. e-manclpo, 1. 1) kao jurist, t. t. sina iz očinske vlasti otpustiti, te ga tako proglasiti samostalnim. 2) u širem sm., dijete iz svoje vlasti u vlast drugoga, prepustiti, predati, filium in adoptionem; -[- zemljište komu formalno (propisanim načinom) ustupiti, agrum; fundos. 3) (sasvim) ustupiti,predati, prepustiti, podati komu što, se alcul, Plaut.; * miles emancipatus feminae, rob ženi; si nemini emancipata (senectus) est; venditum atque emancipatum tribunatum, e-mano, 1. 1) teći iz . . ~ Izvirati, * fons unde aquai; f ex quo (fonte) pestiferum virus e. 2) tp. a) Izvirati, poteci, izaći, dolaziti, nastati, alio ex fonte praeceptores dicendi e.; mala nostra istinc; Academia recen-

tior htnc e. b) doći, izađi među ljude, pronositi se, raznijeli_se, razglasiti, ne per nos hic sermo tuus emanet; f Sullae dictum; multis emanabat indiciis s aoc. c. inf; f emanat in vulgus s aoc. o. inf. Emathia, ae, f. \)Huakl(t\ Ematij a, pokrajina u Maćedoniji. Odatle a) * f Maćedonija. b) * susjedna Tesalija. Odatle * Emathius, adj. maoedonski ili tesalski; * Emathides Pijerovice (Pierides). e-maturesco mi, Sfpjesn. i kasno) dozreti, dozrijevati; tp. üblažiti se, utažiti se, ira Caesaris, Ov. emax, acis, adj. [emo] željan kup ov anj a. emblema, atis, n. [lftpXrjua] (pretkl.) em bi em, izvedeno djelo, mozaika, odatle: reljef na posudu. embolium, ii, n. \ipji6).iov\ umetak, (intermezzo) među činovima; odatle embolia soroiis, Ijuveni poslovi Cio. p. Šest. 54, 116. emendabilis, adj. [emendo] (rijetko) popravljiv, error, Liv. emendate, adv. [emendatus] bez pogrješke, kako valja. emendatio, onis,/. [emendo] popravak. emendator, oris, m. -trix, icis, /. [emendo] popravljdo, popravljačioa. emendatus, adj. s komp. i sup. [ partio . od emendo] popravljen, bez pogrješke, besprijekoran, korektan, Latina locutio; * carmina; mores; -}- homo emendatissimus; * -J- vir. f e-mendlco, 1. isprosjaoiti, isprositi, izmoljakati. emendo, 1. [emendum] od pogrješaka 6 cistitj, popravljati, dotjerati, napose knjige, annales; i u moralnom pogledu, civitatem; consuetudinem; vitia adolescentiae ; consilium; bovem fame et siti, pokoriti; * res Italas legibus; * arte fortunam, e-mentior, mentitus sum, dep. 4. slagati, izmisliti, hiniti, auspicia; falsa naufragia; vanitas ementiendae stirpis; s aoc. G. inf.; f s dva aco., lažno kažem za se, da sam, gradim se čim; in alqm, izmišljati laži; partic. ementitus i pas., auspicia. e-mercor, dep. 1. (Tao.) kupiti, podmititi, steći mitom, aditum principis; hostes; adulterium donis. e-mereo, merui, —, 2. i -eor, dep. 2. I) zaslužiti, steći pravo na, steći, quid ego emerui mali? Plaut.; * generosos vestis honores; * inf. * f steći zasluga za . . . ~ alqm; * emeritus, zaslužan čovjek. 2) napose u vojn. govoru: odslužiti, do služiti, stipendia; emerita stipendia (u prilici); tempus emeritum ; •{■ militia; annuae operae emerentur, pri-

352

elugeo emerceo