Topola

što krivo dodati, izmišljati; prišivati što komu; bij editi koga čim rumoribus Galli addunt ipsi et affingunt, quod res poscere videbatur; homines affingentes vera auditis; citharoedi prooemium affictum aliquod dodan, a ničim u savezu s komadom, što predaju. affinis [ad-f.], e, adj. 1) međaš, susj edni, (o narodu; sravni vicinus) s dat.: Masaesyli, gens affinis Mauris; i o pojedinim Ijudma s obzirom na zemlju, cui fundo erat affinis M. Tullius. 2) i adj. i supst., comm., a) znajući za što, zapleten u što, s dat.: hunc affinem culpae judicatote sukrivca; turpitudini, sceleri, facinori; s gen.: rei capitalis; suspitionis; illarum rerum; b) rod po svojti, svojtljiv (sravni cognatus, consanguineus), alter mihi affinis erat; kao supst. rod po svojti;po ženidbi ili po udaji (kao svojak, šurjak; zet, pašenog; zaova, svast, jetrva), hi erant affines istius; per communem affinem, cui soror nupta erat, fratrem tyrannum interficiendum curavit, Nep.; me affinem tuum, tu affinem tuam a genibus tuis repulisti; cognati et affines rodbina i svojta; vos mihi cognatorum, vos affinium loco ducerem, Sali. affinitas, atis, f. [affinis] rod po ženidbi ili po udaji, svojta; tazbina, apstraktno ; affinitate conjungi eum aliquo, Nep.; in affinitatem pervenire, Nep.; j affinitatem dirimere.; propinquitatibus afflnitatibusque conjuncti; konkretno (pretklas. i kasno) svojaoi. affirmate, ado. [affirmo] pouzdano ; zaklinjući se, promittere aliquid. affirmatio, onis, /. [affirmo] potvrđivanje; uvjeravanje. affirmo [ad-f.], \. 1) potvrđivati, potvrditi, potkrepljivati, pjotkrijepiti, spem alicui; societas jurejurando affirmatur; 2) potvrditi (zborom i tvorom) dicta alicujus; virtutem populi Romani armis, Tao.; uvjeravati koga o čem, pduzdano tvrditi, potvrditi, rem pro certo; certum affirmare non ausim; s ace. c. inf.: affirmo, tibi nullam consolationem esse talem eto.; eosdem amicos inimicosque habituros affirmatur; apsolutno, tvrditi, pouzdano kazati, * non agis, affirmo; -j- noctem, ut affirmatur, non insomnem egit. afflatus, us, m. [afflo] * -}- zadah, dah, o vejrru: fulmen ab ore venit: frondes afflatibus ardent; o vjetru: deneget afflatus ventus et aura [suos; o ognju i sicnčanoj vrućini: ambusti afflatu vaporis; ignes caelestes adussisse levi afflatu complurium vestimenta dicebantur; o pari: ex terra; preneseno : nadahnuće, o gutačima i o pjesnicima, nemo vir magnus sine aliquo afflatu divino unquam fuit; audivi poetam bonum neminem exsistere posse sine

quodam afflatu divino; afflatu quasi furoris (oduševljenja). affleo [ad-f.], 2. uza što plakati, Plaut., Hor. afflictatio, oriis,/. [afflicto] ( rijetko ) živa muka, pat nj a. afflicto, 1. [intenz. od affligo] 1) udarati, hiti se; se, udarati se u prsa (za znak holi); preneseno afflictare se, afflictari izjedati se, ginuti od jada i muke, mučiti se, ad hoc mulieres afflictare sese, Sali.; acerbissime de aliqua re; apsolutno. 2) udaranjem: oštetiti, oštećivati, onerarias naves tempestas afflictabat; quod naves in vadis afflictarentur; preneseno; počiniti jade od koga; pritijesniti, živo Izmučiti koga, nauditi komu, gravius vehementiusque afflictari; morbo afflictari; -)- ne legio classe afflictaret Batavos; -j- Italiam luxurifl saevitiaque. afflictor, oris, m. [affligo], p oništitelj, senatus odit te afflictorem dignitatis et auctoritatis, ordinis ac nominis sui. affligo [ad-f.], flixi, flictum, 3. 1) udariti o što, oboriti, baciti na zemlju, obaliti, s praep. ad, s dat.: aliquem ad terram Plaut.; terrae Ov.; naves ad scopulos; vasa parietibus; apsolutno, alces infirmas arbores pondere affligunt atque una ipsae concidunt; preneseno : se affligere skunjiti se, izjedati se, ginuti od jada i muke, Cie.; equi virique afflicti sunt, übi Mars communis et victum saepe erigeret et affligeret victorem, Liv. 2) oštetiti, ištetiti naves quae gravissime afflictae erant; u prilici cum prospero flatu ejus (fortunae) utimur, ad exitus pervehimur optatos, et cum reflavit, affligimur; non me plane enervavit, non afflixit senectus oslabila. Odatle a) stijesniti, obrvati, oboriti Ud. virtus nostra nos afflixit; -[- fames affligit hostes obara; mors ejus omnes cives afflixit sve je građane s njegove smrti huda srećasnašla; affligere aliquem sententiS, sua oboriti; vectigalia bello affliguntur rat ih obara ; religiones prostratae et afflictae sunt gaze se nogama ; često partio, afflictus = strašan, bij ed an, jad an, rđav Ud. fortuna, res afflictae rđav položaj ; affligere causam susceptam pustiti ; equestrem ordinem; rem vituperando snizivati (oppos. augere laudando); b) pokunjiti se, skunjiti se, animum; discessus tuus me afflixit snuždi mi srce; često partio. afflictus, pokunjen, snužden, pbklopljen, aegritudine; afflicti animi bonorum; afflicti et fracti animi fuit; homo afflictus (opak) et perditus, afflo [ad-f.], 1. 1) tranz. zdpahati, zapahnuti, suavitas odorum, qui afflarentur zadisu e floribus; trop. sperat sibi auram posse aliquam afflari voluntatis eorum;* genetrix laetos oculis afflarat honores na oči mu bijaše zapahla

affinis —afflo