Topola

četrdescL hiljada junaka te lirabro na svima mjestima suzbiiu Turke a godine 1807. otmu Beograđ od Turaka. Time je Srbija za neko vrijeme Hla sigurna od Turaka. Karadjordje ju uredi, a uz to se spremaše na daljnja osvajanja. 1 zbilja za kratko vrijeme, godine 1809., Kradjordje sa tri strane udari na Turke i dopre do Sjenice, gdje se sastane sa Crnogorcima, ali morade obustaviti napredovanje, jer su Turci s juga bili doprli do Cuprije te se Karadjordje morade povlačiti sa zapada i svom silom priteći u pomoč Cupriii. Te se iste godine zarati i Rusija s Turskom pa udružena srpska i ruska vojska povrate ono, što su Turci od Srba bili oteli. Srbi se sad late, da svoju zemlju urede. Usprkos ponovnom napadaju Turaka Srbija godine 1810. postane slobodna.

No kako je Rusiji prijetila opasnost od strane Napoleona 1., morala je svu svoju vojsku koncentrirati prema njemu pa ju povlačiti sa svih strana, te dakle i iz Srbije, jer je Napoleon na Rusiju digao vojsku od »dvanaest naroda«, koja je brojila do pola miliona momaka. Stoga je valjalo Rusiji na prečac prekinuti rat sa Turskom te ruski car Aleksandar I. naredi generalu Kutuzovu, da zaključi mir sa Portom. Kutuzov to i učini, te mir bude sklopljen 28. maja 1812. u Bukareštu. Tim mirom bude uglavljeno, da sva zemlja medju Dnjestrom, Prutom i Dunavom pnpadne Rusiji. Kutuzov je tom prilikom nastojao, da kod Porte postigne što i za Srbe, te prema osmoj tačci tog mirovnog ugovora Porta daje Srbima opštu amnestiju, odredjuje cifru danka, koji Srbija mora plaćati; ali za to Srbi moraju porušiti sve utvrde, koje su bili podigli za vrijeme rata, moraju Turke ponovno pustiti u gradove, da tamo smjeste topove i municiju. Porta, isjtina, tim mirom dozvoljava Srbiji samostalnu unutrašnju upravu, ali pri svem tomu odredbe osme tačke bukareškog mira ne samo da nijesu mogle zadovoljiti Srbe, nego su ih dapače mornle ogorčiti, što bi Srbi pri svoj unutrašnjoj autonomijt

11