Učitelj

onda, kad smo proučili sve rude, ondnosno kovine i kad smo čitali u savezu s preduzetom drađom iz prirodopisa.

1 Prepirka kovina

Pozornica: školska soba sa 6 manjih klupa, tablom, stolom i stolcem za učitelja. kad se zavjesa raširi, a klupama sjedi 8 đaka u grupama i igraju se živo i bučno klasične đačke školske igre: magaričanje i drugo. U prvoj klupi leži Branko na leđima i pjeva melodiju Popaja iz crtanog filma i tim se zabavlja. U poslednjoj klupi sjedi Ivo strastveno zaduben u čitanje nekakve knjige. Na podu je nered. Leže pernice, torbe i kape. /vo: Dečki, kako izgleda ta soba! Kakav je to nered?! Što će reći gospodin učitelji? Pokupite stvari s pođa! Edo: Gospodine Ivo! Ako vas taj nered smela, a vi izvolite zaklopili knjigu, spustiti koljena, dići se i pokupite stvari s poda! Svi: Ha!. Ha! Ha! Dobro si mi rekao. (I dalje igraju). 7Tomis/av (kliknuv prestaje igrati): Izišao sam! (Kupi stvari s poda. Prama Ivi) Gospodine Persuče, soba je u ređu. /vo: Vrlo lijepo! (I čita dalje). Tomić slav (podrugljivo): Naučenjak! Filozof! Zvjezdoznanac! Ze//ko: Kako to da još uvijek ne zvoni početak škole? Drago: Što se mene tiče, može da zvoni za godinu dana. Branko: Što mislite, da dobijemo godinu dana ferije! Že//ho: Eh, to bi bilo fino, ali da nam se računa ta godina da smo svršili jedan razred dalje. Tomislav: A tako da! Inače ne! Mirho: Dečki, a što imamo za zađaću za danas? Svi (sliježu ramenima): Ne znam. /vo: Zar ste zaboravili? O kovinama. Mirko: O, ja o kovinama dobro znam. Kako ono ide? Aha! Zlato i srebro su drage kovine, a to će reći da njih ljudi mnogo cijene i vole. I sve druge kovine im moraju biti pokorne, jer im nisu ravne. Z/afho: Tako je, moj Mirko! Srebro i zlato su carevi među kovinama. Oni najviše vrijede, a sve su ostale kovine ispod njih, niže i manje. Trebale bi te niske i grube kovine doći pred zlato i srebro i pokloniti im se! Tomislav (skoči kao uboden i udari čekićem o klupi): Ne hvalite vas dvojica zlato i srebro! Da nije željeznoga budaka imotike, željeznog točka i topionice, vaše zlato i srebro ne bi nikada iz zemlje izišlo i sveta vidjelo. Bez željeznog pluga nema hljeba, bez željezne pile nema kuće, a bez sjekire nema vatre. Željezne poluge i točkovi, željezne mašineikoltlovi daju život, prevoze silne putnike i vodom i zemljom s jednog kraja svijeta na drugi. A što je vaše zlato i srebro? Prazni i mrivi ukrasi za tašto kinđurenje i ništa više! (Nastaje bučna prepirka, koju prekida) Edo: Zlato i srebro ne mogu bez bakra, zato mir! Što god od njih prave, svuda domeću bakra, jer su zlato i srebro mekušci! 7omis/ayv: Ha! Ha! Ha! Sad ste još nešto više čuli! Da su vaše plemenite kovine mekušci! Edo: (nastavlja): Osim toga, bakrena žica pronosi vijesti i svijetlost kroz cio sveti. Bakreno posuđe, bakreni kotlovi uvijek su na velikoj cijeni. Željko (skoči na klupu, važno): Stoj! od olova su sve vaše kovine niže! Sef: Oho! Oho! Šta ovaj drobi! Zašto, molim te?! Že/jbo: Evo slušajte, zašto, Pogledajte što radi naš zvijezdoznanac? Svi: Cita. Željko: Cita! Cita! To je lako reći. Ali odakle ona slova u knjizi? To je olovo naštampalo, jer se slova prave od olova. Iz knjiga se uči ceo svijet, a bez nauke ni vaše kovine nisu ništa! (Sad nastaje velika galama i prepirka). Tomislav