Učitelj

-6060 : Vr —- — - r_

to! samo po sebi razumljivo i nema potrebe da se ovaj zahtiev posebno tumači i opravdava. Svak;j je čovjek po nuždi svoje egzistencije najprije građanin svo je zemlje i član svoje uže narodne zajednice a tek onda »građanin svijeta«. Iz te činjenice proizlazi i bitni nacionalni zadatak škole.

Narod je onaj uži životni ambijent u kome čovjek živi, u kome misli i djeluje, u kome ostvaruje zadaće i ideale svoga Života. Narod je ona atmosfera u kojoj čoviek duhovno postaie i izgrađuje se. U egzistenciji svakog pojedinca na neki se način izražava duša naroda, njegova volja i misao. Ukorijenjen u narodu on se ne može od njega odvojiti osim da se sam iz njega ne isključi i izopći. Država narodna država, u svom školskom zakonodavstvu prirodno i s pravom posvećuje najveću pažnju i brigu nacionalnom odgoju. Zavisi dakako uvijek o nacionalno-političkim prilikama državnog i narodnog života kako, u kojoj mjeri i u kojem pravcu će se ostvarivati nacionalni odgoj. Ako ie nacionalno-politički život u živom previranju i izgradivanju, ako ie on pored toga i obilježen i mnogim napetostima, onda će se sve to, nema sumnje, odraziti bilo na koji način i u školi kao ustanovi nacionalnog odgoja. Moramo medutim upozoriti na neke tendencije koje mogu da ugroze misiju škole i njenu kulturnu zadaću. Danas se sve više i više govori o autohtonoj ili samorodno j narodnoj kulturi a s tim u Vezi, u nacionalno-kulturnom životu, kojiput i o autarkiji (na pr. danas u Njemačkoj); dakle ne ističe se samo posebnost Sto se izobličuje u strast šovinizma i ima za posljedicu stvaranje kulfurnog regionalizma i partikularizma, koji pored političkoe partikularizma pretstavljaju sigurno najmoćnije odbojne sile u razjediniavanju zajedničkog života čovječanstva. Da svaka kultura ima svojih autohtonih elemenata i motiva po kojima se ona kao posebna izgrađuje i obilježava — to je tačno i ne treba da bude predmet posebnog razmatranja. Ali kada imamo na umi da kulturni život čovjeka ima i jednu opću okosnicu koja se daje u temelinim pravcima i kategorijama niegova duha i, nadalie, kako narodne kulture nastaju i postaju u najživljem dodiru i izmieni kultura pa štoviše i udaljenih kulturnih krugova, onda nemamo opravdana razloga da posebnost narodne kulture, ili tačnije nacionalno-kulturnog života, u punom smislu te riječi

nog duha čovječanstva.

U februaru 1936 godine Pruska Akademija Znanosti objavila je rad Eduarda Sprangera pod naslovom: Probleme der Kulturmorphologile, u kome ovaj ugledni njemački filozof i pedagog opširno i dokumentarno govori o strukturi kulture, o njenim različitim oblicima, o kulturnim krugovima i konačno o specifičnoj. narodnoj kulturi. On je mišljenja da ova svakako izvire iz posebnih autohtonih elemenata i

hična i da strani kulturni elementi ugrožavaju n jenu čvrstoću i zdravl je. Naprotiv kulture nastaju u najživljem dodiru, u izmjeni i zračenju jednih na druge, tako da se s punim pravom može i smije govoriti i O Općoj kulturnoi svijesti čovjeka. Ova je dana u tipičnim krugovima evropskog, azijskog, američkog itd. čovjeka a individualizirana je u mnoštvu narodnih kultura.