Učitelj

Podavanjem elemenata za stvaranje uzgaja se učenikova moć izražavanja, a njegova tehnika, koja je počela s primitivnim konturama, prelazi kroz skice postepeno u savršeno izražavanje crliežom. — Tako učenik u I i II razredu ilustrovaniem doživljaja, pa poslije priča i pjesmica stiče slobodu i samopouzdanie, što će mu dobro doći u III i IV razredu, kada dolazi na red ilustrovanje historijskih događaja. U II razredu'tek počinie prava korist od ilustrovania, jer ilustracije ne samo da imaju dekorativnu vrijednost, ne samo da su ogledalo dječje aktivnosti i produktivnosti, nego po njima može učitelj i sam sebe korigirati, da li je radnu jedinicu dobro obradio, kako su ga učenici shvatili, nije li se na koji momenat osvrnuo površno, pa ga treba detalinije razraditi. Iz crteža može učiteli pročitati, kakvo је znanje učenika o novom gradivu. Primjer: Obradjena ie u IV razredu »Seoba Južnih Slavena«. U vezi s tim je učitelji pričao djeci o borbi Slavena i Avara, ali nema prikladne umjetničke slike za taj događal. O načinu ratovania Slavena imaju djeca jasnu predodžbu, jer su o tome dosta toga učili, al: o Avarima su možda bili informirani samo toliko, da je to bio divlji narod. Poslije obrađene jedinice se dade djeci, da crtaju one momente, koji im se najviše dopadaju. Jedan učenik nacrta, kako se Avari spremaju na juriš, ali gle čuda! Oni vuku topove, nad njima je eskadrila aviona, a Avari u odijelu današnjiega kroja i ioš k tome imaju kravatne. Odakle ovakva pogrieška? Jednostanvo iz razloga, što je učitelji zaboravio da prozbori koju o nošnji i oružju Avara, a učenik dotada nije s tim još bio u kontaktu, dakle, nije „imao potrebnu zalihu prethodnoga znanja kao aperceptivni materijal” (Fiker). Ili drugi primjer. Učenici su čuli, da ie Širosmajer sagradio u Zagrebu sveučilište. Jednom zgodom učenici izraze želju, da rišu kako se zida sveučilište. Tada možemo naći i ovakav crtež. Prizemlje i prvi kat su gotovi, a na skeli među zidovima nalazi se i Štrosmajer sa biskupskim štapom i mitrom. Ono sagradio dijete shvaća, da |e Štrosmajer sudjelovao u gradnji na fizički način, a ne da je bio inicijator i finansijer gradnje. »Djeca ne crtaju stalne stvari, ona konstruiraju. udešavaju stvari po svojoi duševnoij sposobnosti ne kao nešto viđeno, nego kao što više ili manje razumljivo”. (Rothe) Ali nekiput ako učiteli gradivo razjasni i svestrano, ipak može izbiti iznenađenje, obzirom da učenik vrlo rado — gotovo bi rekli instinktivno — unaša na ilustracije one objekte s kojima u dnevnom životu najviše dolazi u doticai. Primjer. Učiteli je dao jasan pojam o vukodlaku, o žrtvovanju s paralelom današnje mise, o starom slavenskom selu od sojenica, o kršćaninu i poganinu, pa ipak na ilustraciji vukodlak guši čovieka između grobnih humaka s križevima, a vještice lete iznad sela sa kućama, koje su pokrivene crijepom. U tom selu je još i naša seoska crkva (katolička).

Naiobičniji objekti u početnom ilustrovaniu

Ispočetka naš osnovac crta primitivno, te govorom bolje opisuje pojedini objekt nego crtežom. Za objekte nairađe uzima ljudska bića, , životinje, drveće i zgrade. Čovjek se sastoji od glave, trupa i udova. Često se uopće ne naznači koji dio tijela na primjer uši ili vrat, pa trup počinje odmah od glave. Glava i trup su prikazani u površi-