Ženski pokret

Holandski naučenjak Heymans ispitao je metodom ankete medu nastavnicima, uzgojiteljima i liječicima 4777 muškaraca i 2317 žena. Prema tim odgovorima autor je zaključio da je žena više emocionalna, čustva su joj intenzivnija, raspoloženje promenljivo, strašljivija je i sugerabilnija (predavač se s tim ne slaže i veli da to ovisi o načinu kako se sugestija izvršuje) dalje žena brže stvara predodžbe, pokazuje sposobnosti za imitaciju, nije produktivna, ima veću oštroumnost ali je manje razumna, mišljenje joj je intuitivno, impulzivnija je i sklona na fanatizam i pretjerivanje, više je milosrdna ali i više okrutna (jer je sklona na preterivanje), veća joj je taština nego u muškarca, zatim veća iskrenost ali samo prema sebi, veće poštenje i pouzdanija je, altruistična je, ručna veština joj je razvijena i ima bolji osjećaj dužnosti. Intelektualno žena zaostaje za muškarcem ali je moralnija. Samo je 1/5 zločina počinjena od žena, ali predavač tumači tu pojavu sa manjom fizičkom snagom i sa ženskom strašljivosti. Njemački psiholog Štern (Hamburg) bavio se poglavito ispitivanjem ženske inteligencije. On je došao do zaključka da je žena manje sklona na spontani intelektualni rad pretežno je receptivna i radi toga bolje može da uči nego muškarac. Liepman (Berlin) slaže se potpuno sa Sternom da žena nije intelektualna kao muškarac, njihova inteligencija je različite vrste. Engleski filozof J. S. Mill misli da je različitosti duševnih osebina uzrok različit odgoj, dok međutim Heymans tvrdi da su neke osebine ovisne o spolu. Prof. Bujas vršio je također sam psihološka ispitivanja i našao je da muškarac ima širi duševni pogled, on je apstraktniji dočim žena pokazuje više smisla za detalje, konstruktivnija je. Dok se muškarac zagrijava za ideju, žena za nosioca ideje. Muškarac ima ambiciju da ga drže čovjekom mozga zato sakriva nježnost i čustva, žena naprotiv diči se svojim čustvima n. pr. ljubavi, jer to je njezin život. Žena sliči dijetetu n najljepšem smislu riječi.

Pitanje se i samo nameće : koje praktične konzekvencije mogu se povuči iz ovih spoznaja o ženskim duševnim osebinama? Predavač je već u početku naglasio da različite osebine muškarca i žene ne smiju biti razlogom da se žena smatra duševno inferiorna, ona je samo drukčija. Muškarac i žena tek zajedno predstavljaju jedinstvenu celinu čoveka oni, razvijajući svaka svoja specijalna svojstva mogu se samo dopunjavati. Pojava žena u raznim zvanjima sve više izaziva potrebu da se znanstveno ispita, koja su zvanja najpodesnija za Ženu s obzirom na njene duševne osobine. Predavač misli da bi to znanstveno ispitivanje ženske sposobnosti za pojedina zvanja trebalo da bude jedan od glavnih zadataka feminističkog pokreta. Dodaje, da iako postoje iznimke od ovih naučnih tvrdnja, ipak se mora priznati da nisu sva zvanja za žene i slaže se sa Heymansom da različitost spolova rezultira i različitim duševnim Svojstvima. Predavač je protivan opštem jednakom pravu glasa, ali misli da žena ne smije biti prikradena u svojim pravima samo zato što je žena. Iako mislimo da će i sama natika morati još korigirati napred iznesene tvrdnje o ženskim duševnim osobinama i da će prema tome možda broj tako zvanih »iznimaka« biti sve veći od »prosečnog« broja, ipak možemo pozdraviti svako nastojanje da se dođe do prave spoznaje o ženskim psihičkim osebinama. Feminizam je došao do spoznaje o fiziološkoj a prema tome i nekoj psihičkoj razlici među spolovoma, on je odbacio pogrešile zahtjeve prvih pionira borbe za »jednakost«. Današnji feminizam bazira svoje zahtjeve baš na toj različitosti i time opravdava sudjelovanje žena u svim granama javnoga života. Ako i sam predavač priznaje da tek muškarac i žena zajedno pretstavljaju potpunog čovjeka, nije li onda potrebno da u svakom zvanju dolaze do izražaja osobine i sposobnosti „potpunog čovjeka”. Bilo bi interesantno čuti koja su to zvanja gdje su dovolj-

ne osobine samo jedne polovine ljudskega bića. Feminizem ima čvrstu podlogu u potrebi današnjeg društva za višim i boljim životom u kojemu i žena mora uzeti učešća. Njemu ostaje da reši još neke probleme koji su opće socijalne naravi, problemi današnjeg ljudskog društva i njegove strukture. Svaka akcija, koja bi doprinjela riješenju tih problema, naići će uvijek na najveći interes i pažnju u feminističkim krugovima. Zagreb

A. M. I.

Papa i emancipacija žena

Papa i emancapacija žena. U broju od 15 januara našega lista objavila sam članak sa natpisom »Papa protivu emancipacije žena« (štamparskom pogreškom izostao je moj potpis). Obzirom na taj članak poslala je gospođa Ani Hristićeva iz Londona odgovor, kojeg naravno drage volje objavljujemo. Ja lično ne mogu se stožiti sa svim, što tvrdi gospoda Hristić, jer u katolicizmu suviše odudara praksa od teorije, i veoma je mali broj onakvih katolika, kao što je naša draga i uvažena gospođa Ani Hristić. Štebi Alojzija. Odgovor gospođe Hristićeve je sledeći : Povodom beležke u broju od 15. januara 1931., o Papinoj Enciklici o braku, dozvolite da Vam obratim pažnju na činjenicu da su mnoge novine donele nakarađene izvode iz ovog važnog dokumenta. (Nas, stare sifražetkinje, ko je se godinama borimo protiv nepravednih tendencija svetske štampe kada su u pitanju interesi žena, ovo ne iznenađuje). Značajno je da su u većini slučajeva takvi izveštaji potpuno izostavili reči Pija XI o jednakim pravima i dužnostima muža i žene u braku. Ma da je čovek glava porodice, ovo, prema Papi, ne znači da je ženi oduzeta sloboda koja joj pripada kao ljudskom biću, kao supruzi, kao materi, i kao drugu. Dalje, veli Sveti Otac, da žena »nije dužna poslušati svaki muževljev zahtev ako ovaj nije u skladu sa zdravim razumom ili sa njenim dostojanstvom supruge. Najzad, priznanje mužu kao glavi u porodici nikako ne znači da se žena stavlja u isti red sa onima koje državni zakon smatra za mololetne i kojima nije uobičajeno pripustiti vršenje svojih prava zbog nezrelog razuma ili zbog nepoznavanje prilika. Potčinjenost žene mužu, (dodaje Papa) razlikuje se u stepenu i u načinu prema raznim okolnostima, prema mestu i vremenu. U stvari, ako muž zanemari svoju dužnost pada na Ženu da zauzme njegovo mesto i da upravlja porodicom.« Beleška Ženskog Pokreta osvrćući se na jedan novinarski izvod iz ove Enciklike prema kome Papa osuđuje emancipaciju žena, stavlja pitanje katoličkim ženama koje vrše javne pozive, kao članovi političkih partija i t. d. o svom budućem držanju. No, u celoj ovoj Enciklici nema govora o političkom delovanju čoveka ili žene, nego Papa osuđuje onu takozvanu emancipaciju koju propovedaju lažni učitelji i prema kojoj bi se supruga i. mati odrekla svojih najsvetijih dužnosti u ime slobode. Lažnu emancipaciju za ljude kao i za žene osuđuje Pije XI u istoj Enciklici kada žigoše one iste lažne učitelje koji, u ime moderne duhovne emancipacije hoće da razore hriščanska načela o braku i o moralu u opšte. Posledice ove lažne emancipacije o kojoj govori Papa, vidimo svi, bacimo li oko na sovjetsku Rusi ju gde boljševici pokušavaju uništiti svaki društveni i porodični moral takozvanom »emancipacijom«. Daleko od toga da Sveti Otac osuđuje pravu emancipaciju žene, on se naročito osvrče na današnje prilike, i u jednom delu ove Enciklike upozoruje državne vlasti da im je dužnost prilagoditi građanska prava prema ženinim današnjim potrebama i prilikama. Ne samo u ovoj Enciklici, nego i u ranijim svojim spisima, delima, i rečima, Pije XI vazda se je pokazao zaštitnikom i prijateljem žene i njenih

prava. U pokret koji je poznat pod imenom Katolička Akcija, za saradnju laikata za episkopatom i klerom radi obnove verskog života pomoću organizacija i hriščanske prosvete, pozvao je žene da učestvuju isto kao i ljudi. Pije XI sa zadovoljstvom prati uspehe žena, u kulturnom i znanstvenem polju i vidi u svakom napretku mogućnost da se hrišćanski ideali šire i da se oda slava Bogu. Tako je pre mesec dana poslao svoj naročiti blagoslov jednoj mladoj Engleskinji, Miss Reynolds, koja se sprema da avionom preleti odavde do Južne Afrike. Papa je bio osobito zadovoljen što se baš jedna katolikinja latila tog preduzeća koje ima služiti daljem razvitku avijacije. Isključeno je da bi Papa zahtevao od žena koje su u parlamentima raznih zemalja da napuste svoj rad. One dapače u njemu nalaze ne samo potporu nego i inspiraciju. Treba imati na umu i to, da ne samo ovaj Papa, koji je, u najlepšem smislu naziva, moderni hriščanski duh, nego Katolička Crkva u opšte vazda je na obrani žene i njenih prava. Katolički samostani žena su među najsjajnijim dokazima koliko Crkva odobrava i potpomaže samostalnost žene i njeno pravo slobodnog izbora za poziv u životu. Ovu bogodanu slobodu ženinu je Luther hteo skratiti kada je propovedao rasturanje ženskih manastira jer da je žena stvorena isključivo za brak. Poneki muškarci, katolici doduše, ali slabo upućeni u nauci svoje Crkve, arogiraju sebi pravo da govore u ime katolicizma kada tvrde da žena treba da stoji u podređenom položaju prema čoveku. Ovo Crkva nije nikada učila, niti bi mogla učiti, pošto nas ona uči Hristovoj Nauci, bez obzira na predrasude ili želje pojedinih. Posle svetskoga rata, kada su u mnogim zemljama žene dobile pravo glasa a u drugim zemljama pojavio se jak pokret za žensko pravo glasa, imala je dole potpisana čast biti primljena u privatnoj audijenciji kod Pape Benedikta XV. Na molbu za blagoslov katoličkim ženama koje se bore za ovo pravo ne samo da je pokojni Papa pristao poslati blagoslov, nego je doslovno na francuskom jeziku izgovorio ove reči: »Nous voudrions voir des femmes éléctrices partout«. Današnji Papa Pije XI daje katoličkim ženama ista uputstva.

Рад Женских Покрета

Скупштина Женског покрета у Белом Манастиру

После прекида од две године Жен ски Покрет у Белом Манастиру поново је одпочео рад. Скупштина која јс у главном имала задатак да организује управу и обнови рад, одржана je 1 марта т. г. Скупштини је присуствовао велики број жена из Белог Манастира и околних места. Кратким поздравним говором скупштину је отворила г-ђа Бранка Рутка досадашња претседница и оснивачица Женског Покрета у Белом Манастиру. Пошто је секретар г-ђа Ајановић прочитала извештај о раду и благајник поднео извештај о стању благајне, стара управа поднела је оставку. Нарочити кандидациони одбор, састављен на скупштини, саставио је листу кандидата за нову управу, у коју су ушле већина чланица старе управе- Сви кандидати примљени су на скупштини акламацијом. За претседницу изабрана је једногласно досадашња вредна и предузимљива претседница г-ђа Бранка Рутка, која је заблагодарила присутнима на указаном поверењу и у кратким потезима изнела план за будући рад. Према тoмe плану, нарочита пажња обратиће се отварању домаћичких течајева у Белом Манастиру и околини. Поред ових течајева одржавали би се и течајеви из ћилимарства како би се кроз ове крајеве одомаћили лепи национални мотиви при изради ћилимова. Од стране београдског Женског покрета присуствовале су скупштини делегати г-ђе: Зора Ковачевић и Олга Јосиповић. Г-ђa Ковачевић поздравила је скуп штину и одржала предавање о Раду

на просвећивању жене на селу. Предавање је било пропраћено врло великим и живим интересовањем свих присутних. Пошто је утврђен дан за састанак новоизабране управе, скупштина је закључила рад.

Лечење алкохоличара и пијанства

У нашој земљи стотине хиљада породица страдају услед пића и опијања једног или више чланова породице. Најтежи случајеви где је глава породице или мати одана пићу. У таквим домовима стално су свађе, туче, а имање се растура, док цела породица не дође до просјачког штапа. Пијанство алкохолизам је тешка болест и као свака друга болест долази од тровања, у овом случају од тровања пићима која садрже алкохол, ма у којој то јачини и количини било. Многе породице у очајању траже лека својима који су се пропили, на све стране, па чак и код врачара. Поручују и плаћају велике новце за разне „сигурне лекове” од пијанства, од којих имају користи само њихови продавци, јер се лек који не вреди ни неколико динара, продаје за две до три стотине динараМного се мање ови страдалници обраћају лекарима, а најмање друштвима противу алкохола. Велика Ложа Гут-темплерског реда Трезвеност у Београду, као и све њене ложе у Југославији, по својим правилима имају за задатак поред ширења трезвености у народу да раде и на лечењу и спасавању алкохоличара, било да се сам алкохолни болесник непосредно обрати и тражи своје спасење, или кад се његова породица обрати за помоћ за лечење. За лечење има више начина, а сваки посебан случај захтева нарочито лечење. Лечење видање мора се вршити по строго научним методама и од стране наших искусних друштвених лекара и чланова трезвености. За сваки случај треба. се обратити писмом Великој југословенској В. ложи трезвености, Београд, Бријанова 3. Тел. 797, од које he се добити сва упутства и савети за лечење и спасавање. У писму приложити десет динара за покриће пошта рине, административних трошкова и штампаних ствари. Умољавају се све добротворне организације као и појединци који би били вољни да В. Ложу у овом послу помогну, било прилогом или сарадњом, да се јаве на горњу адресу.

Književnost

Dr. Melita Pivec - Stelè : La vie économique des Provinces Illyriennes 1809-1813 (LXX 359 strana, 3 karte. Izdavač Institut d'Etudes slaves, Pariš, 1930 Edition Bossard). Ovu opširnu historijsko-ekonomsku studiju napisala je gospodica Dr. Pivec - Stele, asistent na licealnoj biblioteci u Ljubljani i uporabili u njoj mnogo arhivskog materijala, koji je bio do sada nepoznat. Pisac prikaza ovoga naučnoga dela u ljubljanskom »Slovencu« kaže, da rad gospođe Dr. PivecStelè ima sve odlike pravog naučnog rada.

Dr. Alma Sodnik: Franc Webers System der Aesthetik. (Sonderabdruck aus dem »Arhiv für systematische Philosophie u. Soziologie«), Asistent na filozofskem fakultetu univerziteta u Ljubljani, gospođa Dr. Alma Sondik je u pomenutom delu dala sistematski pregled sistema estetike profesora ljubljanskog univerziteta Dr-a Er. Vebra.

Белешке

ИСПРАВКА. У прошлом броју нaшeгa листа објављен je Циклус педагошких конференција Удружења наставница. У последњем прелому листа изостао је случајно један наслов и једно име. Требало је да буде објављено:

Г-ђа Милева Петровић, професор Женске учитељске школе, О приредбама у школи. Г-ђa Дара Мародић, професор Друге женске гимназије, О високим школама у Данској.

Из уредништво. „Moje писмо“ не можемо објавити пошто је чланак без потписа.

Страна 4

ŠTAMPARIJA ŽIVKA MADŽAREVIĆA (PREDE „TUCOVIC"), BEOGRAD, ČARA NIKOLE II 3, TELEFON 11 42

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

Број 5—6