Židov

svoga naroda, izdajice su! U ovo doha bolnoga preobraživanja svijeta mora čovjek da bude u stanju, da napusti svoje stare misii-miljenice, te se ne smile bortij protiv očite istine. Istina je pak, da je spas židovskoga naroda jedino u osiguranom t slobodnom i njegovom biću primjerenom, po njemu samom odredjenom židovskom životu, To je zadaća, za koju treba da radi svaki Židov. (Jud. Zeitung. Beč,)

Ruski Židovi i cijonizam.

Poznati vodja ruskih cijonista, inžinir M. Usiškin iz Odese prikazuje stanje cionističkoga rada u Rusiji ovako ; Sva nastojanja za cijonizam i Palestinu jako su napredovala. Za narodni fond sabrano je prošle godine preko milijun rubalja, a prinosi neprestano rastu. Poslije izjave engleske vlade započelo je sabiranje i za političke svrhe, koje još nije dovršeno. Glavna je priprema praktičnoga rada u Palestini. Mnogi su kapitalisti pripravni da veliki dio svoga imetka ulože u Palestini. Utemeljeno je više dioničarskih društava; Prvo je društvo ~H a b o n e", koje ima zadaću, da poslije rata gradi javne i privatne kao lučke uredjaje, željeznice, brzojave, tram\aje itd. Dionička glavnica bila je 5 milijuna rubalja, jedna dionica po 50.000 rubalja, no budući da su dionice bile brzo rasprodane, izdano je još za 5 milijuna dionica, koje su velikim dijelom prodane. Drugo je društvo „Ra nanija" sa zadaćom, da kupi močvarne krajeve u Palestini, da ih osuši i kultivira i za kolonizaciju prikladnima učini. Dionička glavnica je 10 milijuna rubalja, od toga je za četiri mjeseca uplaćeno preko 3 milijuna. Traće je ~S ebul o n“ društvo za : mport i eksport. Ono će obavljati promet s robom izmedju Palestine i Rusije. U svim će lukama sagradili skladišta, a osim toga će nabaviti manje transportne brodove. Dionička glavnica je 10 milijuna rubalja. Četvrto i najveće dioničarsko društvo sa temeljnom glavnicom od 100 milijuna imalo bi stvoriti „Centralnu banku za promicanje trgovine i industrije u Palestini", na koju je potpisano dosad 25 milijuna. Osnovano je nadalje društvo pod imenom „Šarit Isr a e 1“, Svaki član mora za 5 godina uplatiti 10.000 rubalja, a dobit će komad zasadjefiog zemljišta u Palestini. Društvo ima 500 članova. Osim o ovoj mobilizaciji kapitala izjavio se Usiškin i o mobilizaciji ljudskih radnih sila. Stvorena su društva raznih zanimanja i struka n. pr. liječnika, inžinira, nastavnika i t. d. sa svrhom, da prouče palestinsko pitanje sa gledišta dotične kategorije. Snažan se pokret razmahao i medju omladinom. Mnogo tisuća mladića ozbiljno se pripravlja, da odmah poslije rata krene u Palestinu. U Odesi je uredjeno poljsko gospodarstvo. Mnogo stotina židovskih mladića radi u židovskim kolonijama herzonske i jekaterinoslavske gubernije. U okolici Moskve, Minska i drugih gradova uzeto je u zakup zemljište sa svrhom, da ga obradjuje mladež. Osim toga uči velik broj mladića razne zanate i vještine. A što je najznamenitije, svi ti mladi ljudi uče i govore jevrejski. Darujte za tlskouni fond!

Cijonisti profil engleske Palestine.

Pažnje je vrijedan izvještaj o konferenciji „Poale Cijona" koja se obdržavala u Engleskoj. Radi jedne se je rezolucije o budućem položaju u Palestini razvila živahna debata. Već u pozdravnom govoru zahtijevao je predsjednik, da se konferencija izjavi proti programu, da Palestina ostane engleska krunska kolonija. Napokon bude u smislu tog predloga primljena sljedeća rezolucija; „Konferencija najenergičnije odbija misao,- da Palestina postane krunskom kolonijom Velike Britanije. Mi ćemo uvijek biti Velikoj Britaniji zahvalni za sjajnu obranu našeg naroda u prošlosti. Engleska deklaracija podudara se potpunoma sa nacijonalnim težnjama židovskih masa. Mi smo ali načelno proti tomu, da se sadašnje velike države povećaju novim kolonijama. To bi značilo aneksiju u < otpuncm smislu riječi, te se ne bi samo protivilo samodredjenju naroda, nego bi priječilo politički i ekonomski razvoj židovskog' naroda. Mi zahtijevamo, da se stvori slobodna država u Palestini za židovski narod, i oče kujemo, da će se odstraniti sve zapreke useljivanju i kolonizaciji Palestine. Slobodna židovska država u Palestini mora se stvoriti uz pristajanje svih naroda, uključivo i Otomana i mora da stoji pod zaštitom medjunarodne garancije, pri čemu bi bile Amerika i Engleska kao opunomoćenici za neko izvjesno vrijeme*'*. Ova rezolucija je jasan dokaz, zfa.su židovska nastojanja za Palestinom strogo neutralnog značaja.

Iz jugoslavenskih zemalja.

„Savez židovskih omladinskih društava". Pod ovim naslovom iznaša nepoznati pisac u broju od 6. tamuza o. g. ideju, da sva židovska omladinska društva u jugoslavenskim aemijama stupe u savez. Ideja je, sama po sebi, vrlo plemenita i lijepa, ali ona nije nikakova novost, ona je naprotiv vrlo stara. Ali nažalost koliko je god puta niknula, ostala je uvijek samo kao ideja. Još godine 1913. i prije radilo se je oko ostvarenja saveza, ali kako kod svake prilike, tako ni kod ove nije bilo sloge. Moguće, da bi u Hrvatskoj-Slavoniji došlo brže do sporazuma, ali kod nas u Bosni je sasvim drukčije. Poznalo je, da se bosanski akademičari Zidovi dijele u dvije grupe: ~Bar-Oiora“ i ~Esperanca“, t. j. prvi, koji ne poznaju razlike izmedju sefarda i aškenaza i drugi, koji se dijele od aškenaza, dakle sefardi. Upliv ovih dviju grupa na bosansku omladinu je tako velik, da je g. 1013./1914. došlo medju sarajevskom omladinom do velikih trvenja. Trebalo je odlučiti, kome će se predati vodstvo saveza: ~Bar-Giori“ ili „Esperanzi". Umjesto sloge nastao je razdori razumije se, do saveza nije došlo . . . Ja držim, da će i sada naići na velike poteškoće. Pisac članka u broju od 6. tamuza sigurno računa, da će se vodstvo saveza predati Zagrepčanima, Ali, kako ja poznajem Bosance, oni ne će na to pristati. Jei* i oni se osjećaju dosta jakima, da vode jednu upravu, a mora im se i priznati, da rade, ako ne intenzivnije, a ono barem jednako kao i hrvatski Židovi,

Zato predlažem, da se savez ustroji u obliku jednoga vijeća, koje bi se sastistajalo naizmjence, recimo svakin šest mjeseci, u Zagrebu i Sarajevu. U vijeće hi svako društvo otposlalo jednoga delegat;, koji bi imao referirati o prilikama organizacije u dotičnom gradu. A za rješavanje dnevnih poslova i širenje organizacione propagande, neka glavno vijeće izabere dva pododbora, jedan za Sarajevo, a jedan za Zagreb. Ovi bi imali nvijek sporazumnu raditi. Predati vodstvo jednom od akademskih- društava, držim, da ne bi bilo korisno. Dan sf asa židovskoga naroda se približava, pa moramo i mi, Židovi iz jugoslavenskih zemalja, biti pripravni, da taj dan svečano dočekamo. Za to je potrebna organizacija i to jaka ... De El. Spomensvečanosti prigodom četrnaeste obljetnice Herziove smrti. • (Zagreb). Pod svježim dojmom same svečanosti priopćili smo već u prošlom broju izvještaj, a sr.da smijemo još dodati, da je moralan i materijalan uspjeh bio vanredan. Naročito, ističemo ponovno, da je govor dra. Reicha pobudio senzaciju -i snažno djelovao i na uspavane duhove. Hrvatsko je novinstvo o samoj svečanosti priopćilo objektivne izvještaje. I nežidovi, koji su bili nazočni, izrazili su se najsimpatičnije o tendenciji i toku te svečanosti. Samo jedan glas se javio protiv Herziove svečanosti i Herziovih ideja. Bio je to glas nekog tipičnog asimilanta . . . (Karlovac.) Prvi put bijahu ovdješnji Židovi prisutni svečanoj spomenslavi za prvaka cijonizma. Bijaše to 27. tamuza Or g. (7. VII. 918.), a uspjeh te priredbe bijaše zaista velik, potpun! Kako i ne bi, kad je akademija bila -zaista svečana, otmena, zadahnuta čistini žarkim oduševljenjem. U dupko punoj općinskoj vijećnici otvorio je u 5 sati posl. podne gosp. Ljudevit Singer svečanost i lijepim riječima istaknuo značenje 20. tamuza, G. Otoa Rechnitzer predavao je „O Teod. Herzlu'*. Ma da je predavanje bilo vrlo iscrpljivo i potrajalo dosta dugo saslušano je do kraja napetom pozornošću i primljeno odobravanjem i poklicima „Slava Herzlu Iza predavanja pročuše se tužni glasu\i pjesme „Erh.be Seele“ od J. Heilera Lijepu je tu pjesmu odpjevao gosp. David Meisel, nadkantor ovdješnje izr. općine. Buran pljesak bijaše gosp. Meiselu najbolji dokaz, kolike se njegovo umjetničko pjevanje dojmilo. Tad istupiše gdjice Alice Herlingef i Elza Weinberger, 'ikom simfonijskom slikom Mendels »iiiu vom. ~Hebriden“. (Fingalshohle). Izvadjahu je na pianinu tolikom sigurnošću, zrelim lazumjevanjem i tankoćutnim predavanjem, da su slušateljstvo upravo zadivile. Neslabljenom je pozornošću saslušano uspjelo predavanje gosp. Branka Gostla. „O cijonizmu“. U kratkim je crtama lijepo iznešeno sve ono, sto razumijevamo pod cijonizmom. I tq predavanje prekidano je oduševljenim poklicima i jaki pljeskom. Odjica Greta Aschkenasv otpjevala je tad nježnu Grossmanovu pjesmicu: „Und Rachel singt“ i krasnu narodnu „Dort wo die v Zeder‘* poznatim nam njenim odličnim glasom, lijepim predavanjem i iskrenim toplim sućustvovanjem. „Dort wo die Zeder“ morala je pjevačica ponoviti. Taj vrlo liepi raspored ukrasila je i obogatila svojom divno m deklamacijom Salterove „Zionsleuchte 1

STRANA 2

»ŽIDOV. (HAJ’HUDt)

BROJ 14.