Židov

Usporedo s time i u isto vrijeme moramo privući naš narod, kako bi ga pripravili za veliki cilj. Brižnim nacijonalnim uzgojem mora cijonizam dublje prodrijeti u narod i obuhvatiti veće krugove. Nove se sile moraju razviti i potrebita sredstva sabrati, da bi mogli zadovoljiti velikim i teškim zadacima, koji nas čekaju. Isto je tako neophodna potreba priprava zemlje. Ovu pripravu, treba da provodimo na zdravim temeljima i vjerujemo,' da smo pošli pravim putem, koji vodi urednom razvitku. Moramo si biti svijesni, da nije dosta samo postaviti načela već da ih valja takodjer provesti u praksi. Jer velike misli same još ne dostaju, ako nije prije toga sistematskim radom pripravljeno tlo, na kojem tek mogu ove misli niknuti i dozreti. Neka nam je vazda na umu, da naš cilj nije neznatna, jednodnevna osnova. To je logični posljedak tisućgodišnjeg iskustva. U našem je nastojanju utjelovljena sinteza židovske povijesti. Stoga ne smijemo uzmicati pred zaprekama. Koracamo na istorijskim putevima, a tu ne smije da bude žurbe i naglosti, povratka u očajanje, bježanja od zastave. Božji mlinovi melju polagano, ali sigurno. Cijonizam nije slučajnost, a niti hir pojedinaca. To je jasni, povijesnim zakonima uvjetovani tok židovskog naroda. Iz ove vjere i iz ovog uvjerenja crpimo potpunu snagu za na teški i veliki rad.

Masaryk o cijonizmu.

Židovski dopisni ured u Haagu javlja 31. jula; Poznati češki političar i slobodoumjak, Masaryk, govorio je na velikoj skupštini u Nevvvorku o cijonizmu. Masaryk je dosada već više put digao svoj glas za Židove, kad se radilo o borbi pravde i istine protiv anstisemitske hajke. Tako se i za glasovite parnice protiv Hilsnera koji je bio bez dokazala optužen radi „ritn alnog“ umorstva, odlučno zauzeo za optuženika. A god. 1897. kad je cijonistički pokret bio u počecima i imao da savlada najveće poteškoće, tada je Masaryk bio jedan između onih prvih nežidova, koji su javno izjavili svoje simpatije za cijonizam. Na spomenutoj skupštini u Newyorku 918. Masaryk je ponovio svoje prijateljsko stanovište prema necijonalnim težnjama Židova. Između ostaloga, on je tom prilikom zjavio slijedeće: S pravnog stanovišta mora se židovsko pitanje smatrati ujedno i kršćanskim pitanjem, jer osnutak Židov, države u Palestini nije samo želja Židova, već zahtjev svih valjanih kršćana. Ovaj zahtjev nas počašćuju, jer time što podupiremo nastojanja oko ostvarenja žid. sanja o slobodi, odužujemo se narodu, kojemu smo kroz mnoga stoljeća nanijeli tolike nepravde Kao borac za svoj vlastiti narod razumijem posve zahtjev Židova za slobodnom. Da Židovi sadašnjosti u cjelini pristaju uz cijonizam uvjerila me kolosalna demostracija žid. masa u Kijevu, gdje je oko 100.000 ljudi priredilo ovacije pred engleskim konzulatom radi izjave engleske vlade, da će podupirati osnutak slobodne židovske domaje u Palestini. Ta je manifestacija bila! jedna od najljepših, što sam uopće doživio (Židovske spravy, Prag).

Darujte svakom zgodom za Židovski narodni fond!

Iz jugoslavenskih zemalja.

Odlikovanja. Poručnik Salom David, »in g. lsaka Saloma Telatovića iz Sarajeva, odlikovan je vojničkim krstom za zasluge, s ratnom dekoracijom i mačevima. Odprije posjeduje g. Salom srebrnu kolajnu za hrabrost I. razreda za časnike i brončanu kolajnu. Marko Hoffmann, porezni protustavnik iz Bjelovara odlikovan je zlatnim krstom za zasluge s krunom na vrpci kolajne za hrabrost. Poručnik Karlo Mandl iz Bjelovara odlikovan je malom srebrnom kolajnom za hrabrost. Čestitamo! Promocija. Odbornik „Judeje* 1 g. Pavao N e u b e r g e r iz Zagreba, promoviran )e 17. kolovoza na čast doktora prava hrvatskog sveučilišta. Čestitamo! Umro je 26. prošlog mj. David Hochstadter, sin mnogogodišnjega takodjer već umrloga predsjednika zagrebačke starovjerske židovske bogoštovne općine. Kako je pokojnik bio vrlo dobra srca i ostavio lijep imetak, nema sumnje, da će iz ostavine zapasti lijepe svote na židovske dobrotvorne inštitucije i na Židovski narodni fond, kojemu je pokojnik bio prijateljem. Počivao u miru! Protužldovske demonstracije u Daruvaru. Prigodom koncerta zagrebačkoga opernoga pjevača Armidia u Daruvaru, došlo je do organizovanih demonstracija protiv Židova. Sala daruvarske pivovare, u kojoj se je koncerat obdržavao, bila je dupkom puna općinslva, velikom većinom Židova, kupalištnih gostiju. Medju slušateljima bilo je oko 10—15 hrvatskih djaka. Ovi posljednji počeli su se buniti i vikati radi toga, jer je Armidi pjevao uz hrvatske i njemačke pjesme Medjutim je njima malo do hrvatstva stalo. Njihovi su povici i napadaji bili upereni protiv Židova. Razbiše staklena vrata i povici „dole Židovi" i slični počeli su biti češći. No Židovi u dvorani nijesu sjedili kao nmkli gledaoci već podjoše u prepirku i prisiliše vikače, da odu iz dvorane. Pred zgradom pivare sakupila se mnogobrojna masa, kojoj se je dječurliji priključila, te počeše demonstrirati protiv Židova, Kad su Židovi išli svojim kućama, bili su dočekani od mase, i sa povicima „dolje židovska bagaža“, „dolje Židovi lopovi", ~sve Židove na vješala!", otpratiše ih po ulicama. Ove su ulične demonstracije protiv Židova trajale do poslije prla noći. Na slijedeći se je dan dokazalo, da je čitava stvar bila organizirana od tamošnjega katoličkoga svećenika Dr. Legina. Mjesto da on kao svećenik propovijeda ljubav prema bližnjemu, on se postavlja kao demagog na čelo nezrele mladeži i kvari je. Čudnovato je samo, da taj isti Legin, koji toliko Židove mrzi i protiv njih agitira, tako rado zalazi u židovska društva. No žalosno je, da se našla židovska porodica, koja je te iste večeri, nakon tih protužidovskih demonstracija, primila istog tog Legina u društvo i s njime se dugo vremena u kupalištnom svratištu zabavljala. Za daruvarske je Židove, koji imadu nešto židovskog ponosa, ovo je dobra škola. Ovaj incidenat u Daruvaru je jedna od onih antisemitskih pojava, koje se na žalost u monarhiji danomice i sve više i gorje opetuju. Sa sviju strana Austro-ugarske dižu se crni oblaci nad Židovima i upozoravaju nas na strašnu buru, što.dolazi. Naša je dužnost i naš interes, da se protiv

toga pokreta svim sredstvima borimo. U toj nas borbi mora sama upravna oblast voditi, jer kao gradjani i državljani imademo pravo na zaštitu i ne smijemo trpiti, da nam fukara konfiscira pravo na život.

O samom povodu te demonstracije ne treba trošiti puno riječi. 'Zagrebački operni pjevač, koji nije Hrvat, (a slučajno je Židov), te živi tek dvije ili tri godine u Hrvatskoj, daje koncerat. Pjeva u z hrvatske i njemačke pjesme pred općinstvom, gdje imade mnogo nehrvata, kupališnih gostiju. Zar se u Zagrebu u glazbenom zavodtr i kr. zemaljskom kazalištu ne pjeva i te kako često njemački, talijanski, francuski? I to u glavnom gradu Hrvatske, pred hrvatskom publikom u javnim zavodima! A u Daruvaru da nije dozvoJjeno, što je u Zagrebu slobodno, a sve samo za to, jer se jednom gospodinu prohtjelo povoda za mali ~hec“, za antisemitskim izgredima? -Slučajno je izgred protekao razmjerno bez štete. Nu tko jamči, da će i izgredi ostati uvijek u stanovitim granicama i da će ih se moći ugušiti, ako poprime još surovije oblike? Sumnjiva nam je zloradost, kojom su neke novine (medju njima dakako „Hrvatska Država") donijele posve kratku vijest o velikim protužidovskim demonstracijama u Daruvaru. Uopće velik dio hrvatske štampe svojim fanatičnim napadanjem svega u većini slučajeva samo umišljeno ~t u d j i n s k o ga“ podjaruje i š ri antisemitizam, jer to ~tudjinsko“ uvijek tako prikazuje, da neuki puk pod time mora misliti na Židove i onda, kada se u tim napadajima riječ „Židov" i ne spominje, ali se iznose krupno štampana tobože židovska imena , pojedini se slučajevi generalimju, a ako se radi o Židovima onda se i malo vrlo vješto pretjeruje i izvraća, pa je štimung protiv Židova gotov. Ne znamo, što taj dio hrvatske štampe takovim pisanjem misli postići. Držimo, da bi danas mogla i morala imati pametnijega posla, a uvjereni smo, da time ne škodi samo Židovima, nego barem u istoj mjeri i našoj domovini, domovini sviju nas, makar nas proglasili tudjincima. Žalosno je, da upravo oni listovi, koji se najviše razmeću svojim patrijotizmom i misle, da su uzeli monopol na patrijotizam, da upravo oni najrevnije šire antisemitizam, ovu otrovnu biljku njemačke kulture.

Tražimo postupak oblasti u obranu zakona i poretka, tražimo preventivne mjere, koje če spriječ\ti, da dodje do požara. A Židovima dovikujemo: „Otvo rite oči!“ Alkalaj. Židovska banka u Sarajevu. Na drugom mjesta donašamo po drugi puta prošpekat nove banke i poziv na supskripčiju. Osnutak te banke odgovara jednoj davno osjećanoj potrebi, pa je sigurno, da će zavod raditi lijepo i uspješno u okviru postavljenih si zadaća. Prema tome ne treba trošiti riječi za preporučivanje toga

STRANA 4.

~Ž 1 D Q V" (HAJHUDI.)

BROJ 17,