Židov

ŽIDOV

GlflSlftZ'V PTPVSK -ZI DOVSBA

Zemaljsko vijeće

Sav«a cijonistn JugosUatvije bit će u velikoj dvorani Hrvatskog konzervatorija 5. i 6. jaimam 1918. s ovim dnevnim redom: 5. jar nara od 9 sati prije podne do 1 sat « podne. 1. Pozdravni govor predsjedatelja. 2. Položaj židovskoga naroda i stanje cljonističkogn pokreta od 1913. do damals; Đr. Ivan Jacob i. 3. Starije Židova i rad eijouistiekog Saveza u J ignrdaviii od 1913. do danas (tajnički izvještaj): Lav. Stern. 4. Karl Židovskog narodnog fonda i njege va povjereništva za Jugoslaviju: Milan Weiiler. 6. 0 žicif'vskoj štampi; Prof. Aleksa Szemndtz, 5. januara od 3 sata popodne do 7 sati na večer. 6. a) izvještaj (organizacija stani;ra, Židovksi narodni fond-: Šimo Spitzer . bij Izvještaj revizora. 7 Rasprava 5 davanje apsolntorija odboru, 6. januara u 9 sati prije podne. 8. ti! Navodne potrebe i »ahtijevi: Dr. Alfcidndar Lieht. b) Raspr iva i zaključci, f. a) Proširenje i preustrojstvo Saveza: Ing. Oskar -Irof. b) Rasprava 1 zaključci. I 10. Prijedlozi. 11. Izbori. Delegati dobit 6e iskaznice na dan vij.e : I ćanja. Gosti i ruadu pristup na galeriji i u I malu dvoranu, a u veliku dvora u koli-1 ko bude još mjesta. Ulaznice goste | |Ki £ 2. dobivaju se na dan vijećanja u I hrv. kozervitoriju.

Socijalističke(?) metode.

U 6. br. ..Slobode" od 10./XII. 1918. neki se SmoUnović iz Sida obara na „Obzorova“ dopisnika rati. pljačke u Iloku, jer da o uzrocima nije ništa napisao, a da je pljačkaše (toje „Slobodin“ dopisnik zove „taj narod“) nazvao „divljom ruljom“, te j<»nda nastavka: „N itko ncmoie odobravati Čin pljačkaša" a sam ga uzdiže i odobra* \ zaključujući: »Sada, kada je Narod Veliko je pisano po dopisniku!) pudio toj bahatoj bandi“ .... Uz put spominje, da se ne može odobriti ni po-

stupaK Židova za vrijeme rata, da su skoro svi iločki Židovi stekli imetke, ~a valjda ne će nitko vjerovati, da su to Židovi na pošten način stekli, već varanjem i gulenjem seljaka iločke okolice. Židove se nije moglo podnositi u Iloku. Židovi su svojim ponašanjem izazivali mržnju i prezir svakog poštenog čovjeka. Što više; oni su izazivali i Srbe seljake sa svojim protunarodnim izjavama, oni su sve, samo nisu Slaveni“. Čestiti ovaj dopisnik ima pravo; Iločki Židovi, većinom ortodoksi, nisu Slaveni, i jamačno se nikada nisu takovima ni gradili. Oni su skromni, mirni pobožni ljudi, koji ne ljube javne istupe, a što im mi zamjeramo jeste to, da imaju premalo nacijonaino-židovske svijesti te osjećaja zajednice i odgovornosti sa ostalim židovstvom. Isključeno je Zato, da bi oni bili bahati, a ne vjerujemo, dok se ne dokaže, da bi oni bili izazivali Srbe (baš seljake?!) protunarodnim izjavama. Čestiti dopisnik samo sipa paušalne niske objede i podvale, a nigdje ne spominje ništa konkretna. Možda su i neki iločki Židovi stekli imetak, ah zar nisu i trgovci Srbi i Hrvati ondje stekli, a ipak ih dopisnik ne napada. Ali on i njemu slični nevjeruj u, da je to kod Židova pošteno stečeno, već samo varanjem i gulenjem seljaka. Protiv toga nevjerovanja smo nemoćni, ali u poštenom svijetu, valjda i socijalističkom, je običajno, najprije činjenice iznijeti i dokazati, a tek x>nda konkludirati, ane izaći apriornim podvalama na osnovu mogućeg instinkta nevjerovanja, jer mi smo slobodni, dok nam dopisnik protivno nedokaže vjerovati ipak, da su pošteno stekli svoj eventualni imetak. Jer o Čemu se može tu raditi? Iločki Židovi, kao trgovci, djelom su kupovali, dijelom su prodavali seljacima, a sigurno nisu jeftinije kupovali, ni skuplje prodavali od drugih, jer bi inače seljaci radje pazarili kod srpskih ili hrvatskih trgovaca u Iloku i Šidu. Pa zar to onda opravdava onakav napadaj? Nigdje i ničim dopisnik ne obrazlaže, zašto se Židova u Iloku nije moglo podnositi te zašto i kakovim to ponašanjem da su izazvali mržnju i prezir svakog tobož poštenog čovjeka? Nećemo dopisniku učiniti krivo: smatramo ga takovim poštenjakom! Ali zašto sve te nekulturne i nepravedne osvade protiv Židova? Zar ta**), što se drugčije nose, drugčije se mole Bogu, drugčije žive? Zar to može I smije modernog, kulturnog demokratskog i slobod-

njačkog čovjeka zadahnuti takovom mržnjom i prezirom? Da li je to kulturna demokracija i sloboda, prepuštamo sudu svakog doista poštenog i pravednog čovjeka, a ne modernom barbaru, kakav je čestiti dopisnik. Ali kad doista Iločki Židovi žive u takovoj atmosferi neprijatnosti i pod upravom manje više neprijaznih i neraspoloženih oblasti, onda nije razumljivo, zašto bi seljaci pazarili kod takovih tobož omraženih Židova, da bi se dali tobož varati i guliti, a ne bi se dali poslužiti tobož bolje i jeftinije od svog čovjeka Srbina i Hrvata? Zar za volju lijepih židovskih očiju ili u dobro shvaćenom svom interesu ? Svi su se seljaci u ratu manje ili više zapomogli i stekli, što je opće poznato, a što sigurno nebi bili, da su oni bili varani i guljeni. Zašto dakle taj „pošteni čovjek“ diže te paušalne, ničim nedokazane, nekulturne osvade samo protiv židovskih trgovaca, a ne i p otiv srpskih ili hrvatskih u Sidu i Iloku? Razumijemo: to je „sud Naroda“! Ali time je i on sudjen, kad pljačkaše, zločince smatra sudom, smatra moralno zvanim, da u ime naroda sude i d a tuže, sude i osudu ovršuju zločinci I Nečudimo se ovome vajnom dopisniku, nečudimo se, da jedan tobožnji socijalista, otrovana srca, a trula mozga može ovako oblatiti istinu, pravednost, kulturu, demokraciju i slobodu, jer ga ispričava barbarski instinkat, nekulture i sistematičko trovanje kroz štampu, <— rit se čudimo redakciji „Slobode“, da te bruka uvrštavanjem ovakih kukavnih i nekulturnih ispada. Iznenadjeni smo tim više što je „Sloboda 4 u programatičnim svojim člancima doista ispravno i dostojno razvila i zastupala svoja kulturna i socijalna načela, a evo u praksi kod Židova, 'ih napušta i izdaje. Zašto to, gdje su činjenice, gdje dokazi, gdje istina pravednost i nepristranost? Socijalizam stoji židovstvu vrlo blizu, prem ga nemožemo smatrati potpunim, čistim i v nepomućenim izrazom židovskog duha. U tom uvjerenju nas ne smeta ni broj Židova, koji su se na prvom mjestu isticali i ističu u socijalističkim redovima, ni Židov, socijal stranke: „Bund“, „Porie Zion“ Ud. u istočnoj Evropi, a unatoč toga ili upravo radi toga, susrećemo češće u socijal listovima reakcijonarnih zemalja ovakove kukavne paušalne ispade protiv Židova, da se udovolji strasti, zlim instinktima nevaspitane mase ili da ju se odvrati i zavede

UPRAVA I Uf EDNIŠTVO: ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 PRIZEMNO. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

2. januara 1919. ZAGREB. 1. svata 5679

PRETPLATA j GODIŠNJE K 20—, POLU GOD. K 10—, ČETVRTOOD ««....»• K 5- POJEDINI ÖR.6O FIL*—IZLAZI DVAPUT MJESEČNO.

BROJ 1.